Šta donosi novi globalni sporazum o klimatskom finansiranju?
U nedjelju, 24. novembra u sitnim satima na pregovorima UN o klimi, zemlje iz cijelog svijeta postigle su dogovor o tome kako bogate izdvoje sredstva za podršku siromašnim zemljama suočenim s klimatskim promjenama.
To je daleko od savršenog aranžmana, sa mnogim još uvijek duboko nezadovoljnim stranama, ali se neki ipak nadaju da će dogovor biti korak u pravom smjeru.
Predsjednik i izvršni direktor Svjetskog instituta za resurse Ani Dasgupta nazvao je to "važnim učešćem za sigurniju, pravedniju budućnost". Ipak, dodao je da su najsiromašnije i najugroženije zemlje "s pravom razočarane što bogatije zemlje nisu stavile više novca na sto kada su u pitanju milijarde ljudi".
Samit je trebalo da se završi 22. novembra uveče, ali su pregovori nastavljeni do ranih sati 24. novembra. Sa zemljama na suprotnim krajevima ogromnog ponora, tenzije su porasle dok su delegacije pokušavale da prevaziđu jaz u očekivanjima.
Kakav je finansijski dogovor?
Bogate zemlje su se složile da udruže najmanje 300 milijardi dolara godišnje do 2035. godine. To nije ni blizu punog iznosa od 1,3 milijarde dolara koji su zemlje u razvoju tražile, a za koji su stručnjaci rekli da je potreban. Međutim, delegacije koje su optimističnije u pogledu sporazuma rekle su da ovaj dogovor ide u pravom smjeru, uz nadu da će u budućnosti stići više novca.
Tekst uključuje poziv svim stranama da rade zajedno koristeći "sve javne i privatne izvore" kako bi se približili cilju od 1,3 milijarde dolara godišnje do 2035. To znači i nastojanje da međunarodne mega-banke, finansirane dolarima poreskih obveznika, pomognu u fond. A to znači daje nadu da će kompanije i privatni investitori slijediti primjer u usmjeravanju gotovine za klimatske mjere.
Sporazum je takođe kritičan korak ka pomaganju zemljama koje primaju novac da postave ambicioznije ciljeve za ograničavanje ili smanjenje emisija gasova koji zadržavaju toplotu, a koji bi trebalo da krene početkom sledeće godine. To je dio plana da se nastavi smanjivati zagađenje, s novim ciljevima svakih pet godina, na šta je svijet pristao na pregovorima UN-a u Parizu 2015. godine.
Pariški sporazum je postavio sistem redovnog pojačavanja ambicija u borbi protiv klime tako da zadrži zagrijavanje ispod 1,5 stepeni Celzijusa (2,7 stepeni Farenhajta) preko predindustrijskih nivoa. Svijet je već na 1,3 stepena Celzijusa (2,3 stepena Farenhajta), a emisije ugljika stalno rastu.
Na šta će se potrošiti novac?
Sporazum koji je napravljen u Bakuu zamjenjuje prethodni sporazum od prije 15 godina koji je bogatim zemljama naplaćivao 100 milijardi dolara godišnje da pomognu svijetu u razvoju u finansiranju aktivnosti na saniranju klimatskih promjena.
Novi broj ima slične ciljeve: duga je lista obaveza u zemljama u razvoju kako bi se pripremile za svijet koji se zagrijava i spriječile da postane topliji. To uključuje plaćanje za prelazak na čistu energiju i udaljavanje od fosilnih goriva. Državama su potrebna sredstva za izgradnju infrastrukture potrebne za primjenu tehnologija poput vjetra i solarne energije u velikim razmjerama.
Zajednice koje su teško pogođene ekstremnim vremenskim prilikama takođe žele novac da se prilagode i pripreme za događaje poput poplava, tajfuna i požara. Sredstva bi mogla biti usmjerena na poboljšanje poljoprivrednih praksi kako bi ih učinili otpornijima na vremenske ekstreme, za drugačiju izgradnju kuća imajući na umu oluje, za pomoć ljudima da se presele iz najteže pogođenih područja i za pomoć liderima da poboljšaju planove za hitne slučajeve i pomoć nakon katastrofa.
Filipine je, na primjer, pogodilo šest velikih oluja u manje od mjesec dana, donijevši milionima ljudi urlajući vjetar, ogromne olujne udare i katastrofalnu štetu kućama, infrastrukturi i poljoprivrednim površinama.
"Porodične farmere treba finansirati", rekla je Esther Penunia iz Udruženja azijskih farmera. Ona je pojasnila koliko ih se već moralo nositi sa milionima dolara šteta od oluja, od kojih neke uključuju drveće koje neće ponovo davati plodove mjesecima ili godinama, ili životinje koje su uginule, a koje su bile glavni izvor prihoda.
"Ako pomislite na uzgajivača riže koji zavisi od svoje farme od jednog hektara, rižine zemlje, pataka, pilića, povrća, a bilo je poplavljeno, nije bilo šta da se bere", rekla je.
Zašto je bilo tako teško postići dogovor?
Rezultati izbora širom svijeta koji su najavili promjenu u klimatskom vodstvu, nekoliko ključnih igrača s namjerom da odugovlače pregovore i neorganizirana zemlja domaćin, sve je to dovelo do krize u finalu koja je ostavila malo koga zadovoljnim manjkavim kompromisom.
Završetak COP29 "odražava teži geopolitički teren na kojem se svijet nalazi", rekao je Li Shuo iz Azijskog društva. On je naveo nedavnu pobjedu Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima u SAD — uz njegova obećanja da će zemlju povući iz Pariskog sporazuma — kao jedan od razloga zbog kojeg će odnos Kine i Evropske unije (EU) biti važniji za napredovanje globalne klimatske politike.
Zemlje u razvoju takođe su se suočile s određenim poteškoćama u dogovoru u posljednjim satima, a jedan član delegacije Latinske Amerike rekao je da se njihova grupa nije osjećala dovoljno konsultovano kada su male ostrvske države imale sastanke u posljednjem trenutku kako bi pokušale postići dogovor. Pregovarači iz cijelog svijeta u razvoju zauzeli su različite pristupe dogovoru dok se konačno nisu složili o kompromisu.
U međuvremenu, aktivisti su pojačali pritisak: mnogi su pozivali pregovarače da ostanu jaki i tvrdili da je nepostizanje dogovora bolje neog loš sporazum. Ali na kraju je pobijedila želja za dogovorom.
Neki su ukazali i na zemlju domaćina kao razlog za borbu. Mohamed Adow, direktor istraživačkog centra za klimu i energiju Power Shift Africa, rekao je da je "ovo predsjedavanje COP-om jedno od najgorih u posljednje vrijeme", nazivajući ga "jednim od najlošije vođenih i najhaotičnijih sastanaka COP ikada".
Predsjedništvo COP-om je u saopštenju, međutim, navelo: "Svakog sata u danu okupljali smo ljude. Svaki centimetar puta smo se zalagali za najviši zajednički imenilac. Suočili smo se s geopolitičkim preprekama i uložili sve napore da budemo pošteni posrednik svim stranama".
Li Shuo iz Azijskog društva iskazuje ipak nadu da će mogućnosti koje nudi zelena ekonomija dovesti do toga da nedjelovanje bude poraženo u državama širom svijeta, bez obzira na njihov stav o odluci. Ipak, ostaje da se vidi da li UN razgovori mogu donijeti više ambicije naredne godine.
U međuvremenu, "ovaj COP proces treba da se oporavi od Bakua", rekao je Shuo.
To je daleko od savršenog aranžmana, sa mnogim još uvijek duboko nezadovoljnim stranama, ali se neki ipak nadaju da će dogovor biti korak u pravom smjeru.
Predsjednik i izvršni direktor Svjetskog instituta za resurse Ani Dasgupta nazvao je to "važnim učešćem za sigurniju, pravedniju budućnost". Ipak, dodao je da su najsiromašnije i najugroženije zemlje "s pravom razočarane što bogatije zemlje nisu stavile više novca na sto kada su u pitanju milijarde ljudi".
Samit je trebalo da se završi 22. novembra uveče, ali su pregovori nastavljeni do ranih sati 24. novembra. Sa zemljama na suprotnim krajevima ogromnog ponora, tenzije su porasle dok su delegacije pokušavale da prevaziđu jaz u očekivanjima.
Kakav je finansijski dogovor?
Bogate zemlje su se složile da udruže najmanje 300 milijardi dolara godišnje do 2035. godine. To nije ni blizu punog iznosa od 1,3 milijarde dolara koji su zemlje u razvoju tražile, a za koji su stručnjaci rekli da je potreban. Međutim, delegacije koje su optimističnije u pogledu sporazuma rekle su da ovaj dogovor ide u pravom smjeru, uz nadu da će u budućnosti stići više novca.
Tekst uključuje poziv svim stranama da rade zajedno koristeći "sve javne i privatne izvore" kako bi se približili cilju od 1,3 milijarde dolara godišnje do 2035. To znači i nastojanje da međunarodne mega-banke, finansirane dolarima poreskih obveznika, pomognu u fond. A to znači daje nadu da će kompanije i privatni investitori slijediti primjer u usmjeravanju gotovine za klimatske mjere.
Sporazum je takođe kritičan korak ka pomaganju zemljama koje primaju novac da postave ambicioznije ciljeve za ograničavanje ili smanjenje emisija gasova koji zadržavaju toplotu, a koji bi trebalo da krene početkom sledeće godine. To je dio plana da se nastavi smanjivati zagađenje, s novim ciljevima svakih pet godina, na šta je svijet pristao na pregovorima UN-a u Parizu 2015. godine.
Pariški sporazum je postavio sistem redovnog pojačavanja ambicija u borbi protiv klime tako da zadrži zagrijavanje ispod 1,5 stepeni Celzijusa (2,7 stepeni Farenhajta) preko predindustrijskih nivoa. Svijet je već na 1,3 stepena Celzijusa (2,3 stepena Farenhajta), a emisije ugljika stalno rastu.
Na šta će se potrošiti novac?
Sporazum koji je napravljen u Bakuu zamjenjuje prethodni sporazum od prije 15 godina koji je bogatim zemljama naplaćivao 100 milijardi dolara godišnje da pomognu svijetu u razvoju u finansiranju aktivnosti na saniranju klimatskih promjena.
Novi broj ima slične ciljeve: duga je lista obaveza u zemljama u razvoju kako bi se pripremile za svijet koji se zagrijava i spriječile da postane topliji. To uključuje plaćanje za prelazak na čistu energiju i udaljavanje od fosilnih goriva. Državama su potrebna sredstva za izgradnju infrastrukture potrebne za primjenu tehnologija poput vjetra i solarne energije u velikim razmjerama.
Zajednice koje su teško pogođene ekstremnim vremenskim prilikama takođe žele novac da se prilagode i pripreme za događaje poput poplava, tajfuna i požara. Sredstva bi mogla biti usmjerena na poboljšanje poljoprivrednih praksi kako bi ih učinili otpornijima na vremenske ekstreme, za drugačiju izgradnju kuća imajući na umu oluje, za pomoć ljudima da se presele iz najteže pogođenih područja i za pomoć liderima da poboljšaju planove za hitne slučajeve i pomoć nakon katastrofa.
Filipine je, na primjer, pogodilo šest velikih oluja u manje od mjesec dana, donijevši milionima ljudi urlajući vjetar, ogromne olujne udare i katastrofalnu štetu kućama, infrastrukturi i poljoprivrednim površinama.
"Porodične farmere treba finansirati", rekla je Esther Penunia iz Udruženja azijskih farmera. Ona je pojasnila koliko ih se već moralo nositi sa milionima dolara šteta od oluja, od kojih neke uključuju drveće koje neće ponovo davati plodove mjesecima ili godinama, ili životinje koje su uginule, a koje su bile glavni izvor prihoda.
"Ako pomislite na uzgajivača riže koji zavisi od svoje farme od jednog hektara, rižine zemlje, pataka, pilića, povrća, a bilo je poplavljeno, nije bilo šta da se bere", rekla je.
Zašto je bilo tako teško postići dogovor?
Rezultati izbora širom svijeta koji su najavili promjenu u klimatskom vodstvu, nekoliko ključnih igrača s namjerom da odugovlače pregovore i neorganizirana zemlja domaćin, sve je to dovelo do krize u finalu koja je ostavila malo koga zadovoljnim manjkavim kompromisom.
Završetak COP29 "odražava teži geopolitički teren na kojem se svijet nalazi", rekao je Li Shuo iz Azijskog društva. On je naveo nedavnu pobjedu Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima u SAD — uz njegova obećanja da će zemlju povući iz Pariskog sporazuma — kao jedan od razloga zbog kojeg će odnos Kine i Evropske unije (EU) biti važniji za napredovanje globalne klimatske politike.
Zemlje u razvoju takođe su se suočile s određenim poteškoćama u dogovoru u posljednjim satima, a jedan član delegacije Latinske Amerike rekao je da se njihova grupa nije osjećala dovoljno konsultovano kada su male ostrvske države imale sastanke u posljednjem trenutku kako bi pokušale postići dogovor. Pregovarači iz cijelog svijeta u razvoju zauzeli su različite pristupe dogovoru dok se konačno nisu složili o kompromisu.
U međuvremenu, aktivisti su pojačali pritisak: mnogi su pozivali pregovarače da ostanu jaki i tvrdili da je nepostizanje dogovora bolje neog loš sporazum. Ali na kraju je pobijedila želja za dogovorom.
Neki su ukazali i na zemlju domaćina kao razlog za borbu. Mohamed Adow, direktor istraživačkog centra za klimu i energiju Power Shift Africa, rekao je da je "ovo predsjedavanje COP-om jedno od najgorih u posljednje vrijeme", nazivajući ga "jednim od najlošije vođenih i najhaotičnijih sastanaka COP ikada".
Predsjedništvo COP-om je u saopštenju, međutim, navelo: "Svakog sata u danu okupljali smo ljude. Svaki centimetar puta smo se zalagali za najviši zajednički imenilac. Suočili smo se s geopolitičkim preprekama i uložili sve napore da budemo pošteni posrednik svim stranama".
Li Shuo iz Azijskog društva iskazuje ipak nadu da će mogućnosti koje nudi zelena ekonomija dovesti do toga da nedjelovanje bude poraženo u državama širom svijeta, bez obzira na njihov stav o odluci. Ipak, ostaje da se vidi da li UN razgovori mogu donijeti više ambicije naredne godine.
U međuvremenu, "ovaj COP proces treba da se oporavi od Bakua", rekao je Shuo.