'Još smo mi u starom vaktu': Šta su žene naučile u 2024.
Kada se u martu 2024. obratio komisiji o statusu žena, generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Guterres okupljenima je prenio mračnu poruku. "Ne smijemo dopustiti svijet u kojem se bake plaše da će njihove unuke uživati manje sloboda nego što su one imale."
Sa nazadovanjem na polju reproduktivnih prava, restrikcijama za žene u Afganistanu, ratnim seksualnim nasiljem u porastu i desno orijentiranim liderima koji pozivanjem na takozvane porodične vrijednosti prijete jednakosti, kakav je to svijet kojeg ostavljamo iza sebe 2024. godine? Da li je našim bakama bilo bolje nego nama?
Patrijarhat potkopava status žena
Niti jedna zemlja na svijetu nije postigla rodnu ravnopravnost u godini iza nas, a prema procjenama Ujedinjenih nacija, niti će za 300 godina. Oko 40 posto žena živi u zemljama gdje su prava na abortus ugrožena, a u čak 60 posto zemalja ne postoji zakon prema kojem je silovanje definisano kao nedostatak pristanka.
Godina se završava i sa uznemirujućim informacijama UN-a da jedna žena bude ubijena svakih deset minuta.
Da položaj žena nije napredovao u mnogo čemu slažu se članice Osnaženih, organizacije iz Srbije koja je tokom godine otkrila mrežu Telegram grupa za širenje dječje i osvetničke pornografije u zemljama Zapadnog Balkana.
"Jako poražavajuća činjenica jeste da se tokom 2024. godine na prostoru Republike Srbije dogodilo 17 femicida," navode iz Osnaženih. Kako kažu, jedan od velikih problema jeste to što institucije ne prepoznaju femicid kao posebno krivično djelo.
Srbija je je 2013. godine ratificirala Istanbulsku konvenciju, međunarodni sporazum Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. U zemlji je od 2017. godine na snazi i Zakon o sprečavanju nasilja u porodici.
Za okupljene oko organizacije B.a.B.e. u Hrvatskoj ozbiljnu prijetnju su predstavljali pozivi konzervativnih grupa na smanjenje i ograničenje reproduktivnih prava.
U Hrvatskoj su i tokom 2024. godine nastavljena okupljanja molitelja, odnosno grupe muškaraca koji se javno mole na trgovima za konzervativne vrijednosti poput zabrane pobačaja, uzdržavanja od seksa prije braka i toga da muškarac bude duhovni autoritet u obitelji.
"Promicanje društvene klime u kojoj se njeguju tradicionalne i patrijarhalne vrijednosti marginaliziralo je ravnopravnost i potkopavalo status žena u društvu," navode iz B.a.B.e.
Među većim problemima bili oni na polju reproduktivnih prava sa otežanim pristupima pobačaju i kontracepciji kaže Marija Trcol iz feminističke udruge Pariter. To, kako navodi, ne samo da ugrožava fizičko zdravlje žena, već i njihovu autonomiju i sposobnost donošenja odluka o vlastitom tijelu.
"U nekim zemljama, poput Poljske i Malte, postoje zakoni koji gotovo potpuno zabranjuju pobačaj, dok su u drugim državama između ostalih i u Hrvatskoj prisutne brojne kontinuirane prepreke koje otežavaju njegovu provedbu," pojašnjava Trcol.
U Poljskoj je već par godina na snazi restriktivni zakon o abortusu koji ženama ne dozvoljava pobačaj čak i ako nerođeno dijete ima teške malformacije. Vladajuća koalicija Poljske pokušala je nedavno da progura promjenu zakona kojeg je donijela prethodna konzervativna vlast, no nisu uspjeli.
I širom svijeta šefovi država poput mađarskog premijera Viktora Orbana i slično desno orijentiranih lidera s jedne strane pozivaju na porodične vrijednosti i tradiciju, a sa druge ugrožavaju reproduktivna prava, kao i prava LGBT osoba i drugih manjinskih grupa. Godinu smo i počeli deklaracijom koju su potpisali lideri Mađarske Srbije i Bugarske, a koja je posvećena "politici zaštite porodice."
Da se radi o primijećenom trendu kaže i Aiko Holvikivi, vanredna profesorica za rod, mir i sigurnost na London School of Economics and Political Science (LSE).
Kaže i da su nedavna istraživanja o transnacionalnim antirodnim pokretima pokazala da postoje sličnosti među regresivnim političkim pokretima širom svijeta.
"Političari poput Trumpa, Orbana, Erdogana, Bolsonara, južnokorejskog predsjednika i slično ne samo da su izražavali međusobnu podršku, već koriste slične taktike – napadaju prava na abortus, kao što ste spomenuli, ali također, na primjer, pokušavaju zabraniti predavanje rodnih studija ili kritičke teorije rase u školama i univerzitetima," pojašnjava profesorica Holvikivi.
Mađarska je recimo još 2021. usvojila zakon koji maloljetnicima ograničava pristup knjigama i filmovima koji "promovišu ili prikazuju odstupanje od (rodnog) identiteta usklađivanje sa spolom pri rođenju, promjenu spola, ili homoseksualnost." Zakonom je također ograničeno seksualno obrazovanje u školama.
Iste godine Turska se povukla iz Istanbulske konvencije koja nalaže sprječavanje nasilja nad ženama. Godinu kasnije u Sjedinjenim Državama Vrhovni sud je poništio pet decenija implementiranu presudu Roe protiv Wadea iz 1973. koja je Amerikankama garantovala pravo na pobačaj u prva tri mjeseca trudnoće.
"Da bismo razumjeli suštinske niti njihove politike i taktike koje koriste, važno je prepoznati da oni napadaju prava žena, LGBT prava, prava rasnih manjina i imigranata," dodaje profesorica Holvikivi sa LSE. "Ovo su duboko povezani problemi, stoga svaka alternativna politika mora djelovati na rješavanju svih ovih pitanja zajedno."
Šta radi 'manosfera'?
Kada je novoizabrani američki predsjednik Donald Trump proglasio pobjedu na izborima u novembru, među prvim reakcijama bila je i ona od Andrewa Tatea, influencera koji se suočava sa optužbama za silovanje i trgovinu ljudima.
"Žene nemaju prava" i "selim se nazad u SAD" bili su nekih od Tateovih komentara. Američko-britanski influencer koji se trenutno nalazi u Rumuniji pred suđenjem, kako piše The Guardian dio šire mreže poznate kao "manosfera" sastavljene od pristalica Donalda Trumpa i "anti-woke" zagovornika.
Kako pojašnjava Institut za strateški dijalog "manosfera" obuhvata niz "mizoginih zajednica koje se kreću od antifeminizma pa do eksplicitnijeg i nasilnijeg govora usmjerenog protiv žena."
Tate koji je blokiran na TikToku, YouTubeu i Facebooku nakon što su ga platforme optužile za govor mržnje i mizoginiju, ostaje aktivan na X-u.
"Tvoje tijelo, moj izbor", još jedan je komentar na X platformi koji je pregledan više od 100 miliona puta nakon američkih izbora. Prema analizi Instituta za strateški dijalog seksistički komentari i online napadi na žene proširili društvenim mrežama nakon ponovnog izbora Trumpa.
Pojašnjavaju i da "ohrabrena grupa influencera iz manosfere" iskorištava izbor Donalda Trumpa "kao odbacivanje reproduktivnih i ženskih prava", te da bi to moglo imati uticaj na žene sve do narednih izbora.
Da li postoji zabrinutost da će stavovi poput Tateovih biti u porastu i da je izborom Trumpa manosfera dobila "vjetar u leđa" da su njihovi stavovi prema ženama ispravni?
"Mislim da nema sumnje da vrsta mizoginije koju Trump predstavlja (i pojačava) daje legitimitet ponašanju i stavovima koji su ranije bili na marginama. Jasno je da je to strah koji trenutno dijele mnoge žene," navodi profesorica Holvikivi sa LSE.
No, dodaje, da treba da imamo u vidu da je većina bijelih žena u Americi također glasala za Trumpa.
"Možemo, dakle, vidjeti da rod, 'rasa' i seksualnost djeluju na složene načine u ovom obliku desničarskog populizma," kaže profesorica Holvikivi za RSE.
Zabrinutost oko toga šta bi još jedan mandat Donalda Trumpa na čelu SAD-a značio za budućnost rodne ravnopravnosti rasla je tokom izbora, piše profesorica Sophie King Hill sa Univerziteta u Birminghamu.
"Ova pitanja izgleda da su ukorijenjena u zabrinjavajućoj stvarnosti ubrzanog uspona radikalne desnice, što opravdano izaziva strah za budućnost ženskih prava širom svijeta," pojašnjava ona.
Na kraju su, kako navode u The Conversation, Sjedinjene Države glasale za "hegemonijsku muškost," odnosno "veličanje stereotipnih muških osobina".
A kada je pitanje muževnosti postalo dio nacionalne debate u Sjedinjenim Državama iz Pew Research Centra odlučili su da ispitaju mišljenje javnosti. Ono što su pronašli jeste da iako postoji narativ da se muškarci, odnosno muževnost nalazi pod napadom, to nije nužno mišljenje javnosti.
No, kako pojašnjava Juliana Horowitz jedna od autorica istraživanja "Kako Amerikanci vide muškarce i muževnost," republikanci su skloniji da sebe opišu kao izrazito muževne za razliku od demokrata.
Demokrate, navodi ona, također mnogo češće smatraju da su razlike između muškaraca i žena ukorijenjene u društvenim očekivanjima, dok republikanci smatraju da su te razlike zasnovane na biologiji.
"To donekle pomaže i objasniti zašto republikanci sebe vide kao izrazito muževne, jer za njih je to ono što ih čini muškarcima."
Među nalazima istraživanja je i da 31 posto republikanaca kaže da je napredak žena u društvu došao na račun muškaraca.
"Oni vjeruju da su veće prilike za žene zapravo značile manje prilika za muškarce, umjesto da su stvorile jednake mogućnosti za sve."
No, da li je ženama bolje danas nego prije 20 godina? Kako pojašnjava Horowitz, napredak postoji u nekim sferama. Poput upisa na fakultet.
"Više žena danas ima završen četverogodišnji fakultet što nije bio slučaj u prošlosti."
Ali to i dalje ne znači da imaju jednake plate. Niti da će imati jednak broj rukovodećih pozicija kao i muškarci.
"Na primjer kada su u pitanju top pozicije poput izvršnog direktora, znamo da će one prije pripasti muškarcima," pojašnjava autorica istraživanja Pew Centra.
Žene čine 42 posto radne snage no zaostaju za muškarcima u skoro svakoj industriji i ekonomiji i dalje su slabo zastupljene u najvišim rukovodećim strukturama, s tek 25 posto vodećih pozicija.
Šta su žene naučile?
Na istom skupu na kojem je upozorio na eroziju prava žena, generalni sekretar Ujedinjenih nacija rekao je i da patrijarhat nije nestao, već da je u porastu. Šta su onda žene mogle naučiti u 2024. godini?
Ako pitate na ulicama Sarajeva mišljenja su podijeljena.
"Kod nas u Bosni je taj neki patrijarhat baš zastupljen. Bar ja u takvoj porodici sam odrastala gdje žena treba da šuti da ne bi muškarac nešto uradio. Po meni to nije ispravno. I mi imamo pravo da kažemo ako nam nešto smeta, ako nešto hoćemo," kaže Emina.
I Eldina kaže da se ništa ne mijenja.
"Još uvijek smo mi, čini mi se, u onom bivšem vaktu. Žene ako nemaju svoj dinar i neko osiguranje, ako zavise od muža, one još uvijek šute. Šute upravo iz tog razloga da je ne izbaci na ulicu."
Sve je, kaže Eldina očajno i društvo i sistem. "Mislila sam da će nešto biti bolje, ali teško".
No druge žene sa kojima smo razgovarali rješenja vide u individualnom pristupu. Sajra kaže da malo po malo žene, poput njene majke, idu ka poboljšanju sistema, ali da nas starije generacije i dalje uče neispravnim stvarima.
"Nana je morala da bude u kući da radi, da brine o svima, a mama je otišla da radi među ljude. I onda, kad vidiš kako žive ostali ljudi u svijetu i da to što smo mi učeni nije pravilno, onda klikne u glavi da treba da dođe do neke promjene."
A da bi došlo do promjene Sajra kaže da moramo biti jedna drugoj podrška.
"Jer ako one budu same i ako ne budu vidjele da imaju podršku, one neće ništa moći da urade po tom pitanju, onda će nastaviti da šute, da budu po tom nekom starom sistemu učene."
Dok se organizacije i aktivistkinje mobiliziraju za zaštitu prava žena, reakcija društva na nazadovanja pokazuje da je borba daleko od gotove kaže Marija Trcol iz Paritera.
"Da nismo snažnije ne bi nas sve jače pokušavali ušutkati", zaključuje Trcol.
Ravnopravnost možda neće biti postignuta za 300 godina, ali postoje mali koraci koji su tokom 2024. godine postignuti koji nam pokazuju da borba za jednakost i život bez nasilja ne prestaje. Među njima je i odluka Francuske da u svoj ustav upiše pravo na abortus ili recimo odluka Ministarstva pravde u Srbiji da nakon istraživanja djevojaka iz grupe Osnažene da razmotre klasifikovanje osvetničke pornografije kao zasebnog krivičnog dela.
No širom svijeta, pa i zemljama Zapadnog Balkana sve više i više se stvara prostor u kojem se žene osjećaju sigurno da podijele svoja iskustva i traže svoja prava.
Sa nazadovanjem na polju reproduktivnih prava, restrikcijama za žene u Afganistanu, ratnim seksualnim nasiljem u porastu i desno orijentiranim liderima koji pozivanjem na takozvane porodične vrijednosti prijete jednakosti, kakav je to svijet kojeg ostavljamo iza sebe 2024. godine? Da li je našim bakama bilo bolje nego nama?
Patrijarhat potkopava status žena
Niti jedna zemlja na svijetu nije postigla rodnu ravnopravnost u godini iza nas, a prema procjenama Ujedinjenih nacija, niti će za 300 godina. Oko 40 posto žena živi u zemljama gdje su prava na abortus ugrožena, a u čak 60 posto zemalja ne postoji zakon prema kojem je silovanje definisano kao nedostatak pristanka.
Godina se završava i sa uznemirujućim informacijama UN-a da jedna žena bude ubijena svakih deset minuta.
Da položaj žena nije napredovao u mnogo čemu slažu se članice Osnaženih, organizacije iz Srbije koja je tokom godine otkrila mrežu Telegram grupa za širenje dječje i osvetničke pornografije u zemljama Zapadnog Balkana.
"Jako poražavajuća činjenica jeste da se tokom 2024. godine na prostoru Republike Srbije dogodilo 17 femicida," navode iz Osnaženih. Kako kažu, jedan od velikih problema jeste to što institucije ne prepoznaju femicid kao posebno krivično djelo.
Srbija je je 2013. godine ratificirala Istanbulsku konvenciju, međunarodni sporazum Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. U zemlji je od 2017. godine na snazi i Zakon o sprečavanju nasilja u porodici.
Za okupljene oko organizacije B.a.B.e. u Hrvatskoj ozbiljnu prijetnju su predstavljali pozivi konzervativnih grupa na smanjenje i ograničenje reproduktivnih prava.
U Hrvatskoj su i tokom 2024. godine nastavljena okupljanja molitelja, odnosno grupe muškaraca koji se javno mole na trgovima za konzervativne vrijednosti poput zabrane pobačaja, uzdržavanja od seksa prije braka i toga da muškarac bude duhovni autoritet u obitelji.
"Promicanje društvene klime u kojoj se njeguju tradicionalne i patrijarhalne vrijednosti marginaliziralo je ravnopravnost i potkopavalo status žena u društvu," navode iz B.a.B.e.
Među većim problemima bili oni na polju reproduktivnih prava sa otežanim pristupima pobačaju i kontracepciji kaže Marija Trcol iz feminističke udruge Pariter. To, kako navodi, ne samo da ugrožava fizičko zdravlje žena, već i njihovu autonomiju i sposobnost donošenja odluka o vlastitom tijelu.
"U nekim zemljama, poput Poljske i Malte, postoje zakoni koji gotovo potpuno zabranjuju pobačaj, dok su u drugim državama između ostalih i u Hrvatskoj prisutne brojne kontinuirane prepreke koje otežavaju njegovu provedbu," pojašnjava Trcol.
U Poljskoj je već par godina na snazi restriktivni zakon o abortusu koji ženama ne dozvoljava pobačaj čak i ako nerođeno dijete ima teške malformacije. Vladajuća koalicija Poljske pokušala je nedavno da progura promjenu zakona kojeg je donijela prethodna konzervativna vlast, no nisu uspjeli.
I širom svijeta šefovi država poput mađarskog premijera Viktora Orbana i slično desno orijentiranih lidera s jedne strane pozivaju na porodične vrijednosti i tradiciju, a sa druge ugrožavaju reproduktivna prava, kao i prava LGBT osoba i drugih manjinskih grupa. Godinu smo i počeli deklaracijom koju su potpisali lideri Mađarske Srbije i Bugarske, a koja je posvećena "politici zaštite porodice."
Da se radi o primijećenom trendu kaže i Aiko Holvikivi, vanredna profesorica za rod, mir i sigurnost na London School of Economics and Political Science (LSE).
Kaže i da su nedavna istraživanja o transnacionalnim antirodnim pokretima pokazala da postoje sličnosti među regresivnim političkim pokretima širom svijeta.
"Političari poput Trumpa, Orbana, Erdogana, Bolsonara, južnokorejskog predsjednika i slično ne samo da su izražavali međusobnu podršku, već koriste slične taktike – napadaju prava na abortus, kao što ste spomenuli, ali također, na primjer, pokušavaju zabraniti predavanje rodnih studija ili kritičke teorije rase u školama i univerzitetima," pojašnjava profesorica Holvikivi.
Mađarska je recimo još 2021. usvojila zakon koji maloljetnicima ograničava pristup knjigama i filmovima koji "promovišu ili prikazuju odstupanje od (rodnog) identiteta usklađivanje sa spolom pri rođenju, promjenu spola, ili homoseksualnost." Zakonom je također ograničeno seksualno obrazovanje u školama.
Iste godine Turska se povukla iz Istanbulske konvencije koja nalaže sprječavanje nasilja nad ženama. Godinu kasnije u Sjedinjenim Državama Vrhovni sud je poništio pet decenija implementiranu presudu Roe protiv Wadea iz 1973. koja je Amerikankama garantovala pravo na pobačaj u prva tri mjeseca trudnoće.
"Da bismo razumjeli suštinske niti njihove politike i taktike koje koriste, važno je prepoznati da oni napadaju prava žena, LGBT prava, prava rasnih manjina i imigranata," dodaje profesorica Holvikivi sa LSE. "Ovo su duboko povezani problemi, stoga svaka alternativna politika mora djelovati na rješavanju svih ovih pitanja zajedno."
Šta radi 'manosfera'?
Kada je novoizabrani američki predsjednik Donald Trump proglasio pobjedu na izborima u novembru, među prvim reakcijama bila je i ona od Andrewa Tatea, influencera koji se suočava sa optužbama za silovanje i trgovinu ljudima.
"Žene nemaju prava" i "selim se nazad u SAD" bili su nekih od Tateovih komentara. Američko-britanski influencer koji se trenutno nalazi u Rumuniji pred suđenjem, kako piše The Guardian dio šire mreže poznate kao "manosfera" sastavljene od pristalica Donalda Trumpa i "anti-woke" zagovornika.
Kako pojašnjava Institut za strateški dijalog "manosfera" obuhvata niz "mizoginih zajednica koje se kreću od antifeminizma pa do eksplicitnijeg i nasilnijeg govora usmjerenog protiv žena."
Tate koji je blokiran na TikToku, YouTubeu i Facebooku nakon što su ga platforme optužile za govor mržnje i mizoginiju, ostaje aktivan na X-u.
"Tvoje tijelo, moj izbor", još jedan je komentar na X platformi koji je pregledan više od 100 miliona puta nakon američkih izbora. Prema analizi Instituta za strateški dijalog seksistički komentari i online napadi na žene proširili društvenim mrežama nakon ponovnog izbora Trumpa.
Pojašnjavaju i da "ohrabrena grupa influencera iz manosfere" iskorištava izbor Donalda Trumpa "kao odbacivanje reproduktivnih i ženskih prava", te da bi to moglo imati uticaj na žene sve do narednih izbora.
Da li postoji zabrinutost da će stavovi poput Tateovih biti u porastu i da je izborom Trumpa manosfera dobila "vjetar u leđa" da su njihovi stavovi prema ženama ispravni?
"Mislim da nema sumnje da vrsta mizoginije koju Trump predstavlja (i pojačava) daje legitimitet ponašanju i stavovima koji su ranije bili na marginama. Jasno je da je to strah koji trenutno dijele mnoge žene," navodi profesorica Holvikivi sa LSE.
No, dodaje, da treba da imamo u vidu da je većina bijelih žena u Americi također glasala za Trumpa.
"Možemo, dakle, vidjeti da rod, 'rasa' i seksualnost djeluju na složene načine u ovom obliku desničarskog populizma," kaže profesorica Holvikivi za RSE.
Zabrinutost oko toga šta bi još jedan mandat Donalda Trumpa na čelu SAD-a značio za budućnost rodne ravnopravnosti rasla je tokom izbora, piše profesorica Sophie King Hill sa Univerziteta u Birminghamu.
"Ova pitanja izgleda da su ukorijenjena u zabrinjavajućoj stvarnosti ubrzanog uspona radikalne desnice, što opravdano izaziva strah za budućnost ženskih prava širom svijeta," pojašnjava ona.
Na kraju su, kako navode u The Conversation, Sjedinjene Države glasale za "hegemonijsku muškost," odnosno "veličanje stereotipnih muških osobina".
A kada je pitanje muževnosti postalo dio nacionalne debate u Sjedinjenim Državama iz Pew Research Centra odlučili su da ispitaju mišljenje javnosti. Ono što su pronašli jeste da iako postoji narativ da se muškarci, odnosno muževnost nalazi pod napadom, to nije nužno mišljenje javnosti.
No, kako pojašnjava Juliana Horowitz jedna od autorica istraživanja "Kako Amerikanci vide muškarce i muževnost," republikanci su skloniji da sebe opišu kao izrazito muževne za razliku od demokrata.
Demokrate, navodi ona, također mnogo češće smatraju da su razlike između muškaraca i žena ukorijenjene u društvenim očekivanjima, dok republikanci smatraju da su te razlike zasnovane na biologiji.
"To donekle pomaže i objasniti zašto republikanci sebe vide kao izrazito muževne, jer za njih je to ono što ih čini muškarcima."
Među nalazima istraživanja je i da 31 posto republikanaca kaže da je napredak žena u društvu došao na račun muškaraca.
"Oni vjeruju da su veće prilike za žene zapravo značile manje prilika za muškarce, umjesto da su stvorile jednake mogućnosti za sve."
No, da li je ženama bolje danas nego prije 20 godina? Kako pojašnjava Horowitz, napredak postoji u nekim sferama. Poput upisa na fakultet.
"Više žena danas ima završen četverogodišnji fakultet što nije bio slučaj u prošlosti."
Ali to i dalje ne znači da imaju jednake plate. Niti da će imati jednak broj rukovodećih pozicija kao i muškarci.
"Na primjer kada su u pitanju top pozicije poput izvršnog direktora, znamo da će one prije pripasti muškarcima," pojašnjava autorica istraživanja Pew Centra.
Žene čine 42 posto radne snage no zaostaju za muškarcima u skoro svakoj industriji i ekonomiji i dalje su slabo zastupljene u najvišim rukovodećim strukturama, s tek 25 posto vodećih pozicija.
Šta su žene naučile?
Na istom skupu na kojem je upozorio na eroziju prava žena, generalni sekretar Ujedinjenih nacija rekao je i da patrijarhat nije nestao, već da je u porastu. Šta su onda žene mogle naučiti u 2024. godini?
Ako pitate na ulicama Sarajeva mišljenja su podijeljena.
"Kod nas u Bosni je taj neki patrijarhat baš zastupljen. Bar ja u takvoj porodici sam odrastala gdje žena treba da šuti da ne bi muškarac nešto uradio. Po meni to nije ispravno. I mi imamo pravo da kažemo ako nam nešto smeta, ako nešto hoćemo," kaže Emina.
I Eldina kaže da se ništa ne mijenja.
"Još uvijek smo mi, čini mi se, u onom bivšem vaktu. Žene ako nemaju svoj dinar i neko osiguranje, ako zavise od muža, one još uvijek šute. Šute upravo iz tog razloga da je ne izbaci na ulicu."
Sve je, kaže Eldina očajno i društvo i sistem. "Mislila sam da će nešto biti bolje, ali teško".
No druge žene sa kojima smo razgovarali rješenja vide u individualnom pristupu. Sajra kaže da malo po malo žene, poput njene majke, idu ka poboljšanju sistema, ali da nas starije generacije i dalje uče neispravnim stvarima.
"Nana je morala da bude u kući da radi, da brine o svima, a mama je otišla da radi među ljude. I onda, kad vidiš kako žive ostali ljudi u svijetu i da to što smo mi učeni nije pravilno, onda klikne u glavi da treba da dođe do neke promjene."
A da bi došlo do promjene Sajra kaže da moramo biti jedna drugoj podrška.
"Jer ako one budu same i ako ne budu vidjele da imaju podršku, one neće ništa moći da urade po tom pitanju, onda će nastaviti da šute, da budu po tom nekom starom sistemu učene."
Dok se organizacije i aktivistkinje mobiliziraju za zaštitu prava žena, reakcija društva na nazadovanja pokazuje da je borba daleko od gotove kaže Marija Trcol iz Paritera.
"Da nismo snažnije ne bi nas sve jače pokušavali ušutkati", zaključuje Trcol.
Ravnopravnost možda neće biti postignuta za 300 godina, ali postoje mali koraci koji su tokom 2024. godine postignuti koji nam pokazuju da borba za jednakost i život bez nasilja ne prestaje. Među njima je i odluka Francuske da u svoj ustav upiše pravo na abortus ili recimo odluka Ministarstva pravde u Srbiji da nakon istraživanja djevojaka iz grupe Osnažene da razmotre klasifikovanje osvetničke pornografije kao zasebnog krivičnog dela.
No širom svijeta, pa i zemljama Zapadnog Balkana sve više i više se stvara prostor u kojem se žene osjećaju sigurno da podijele svoja iskustva i traže svoja prava.