Hoće li Brkić u ime HDZ-a odati počast poginulim partizanima?
Mora da je odlično biti zamjenik predsjednika HDZ-a u ostavci. Možeš obećavati, prijetiti kome i kako hoćeš, vladaš strahom i u svakom slučaju pobjeđuješ jer onaj koji će postati predsjednik stranke to će postati samo zahvaljujući potpredsjedniku. Milijan Brkić sada je potpredsjednik stranke. Idealna pozicija da drugi čovjek određuje tko će biti sljedeći prvi i što će biti s bivšim prvim. Trebao je biti ministar u Vladi, ali je sve ispala prilično velika blamaža jer ga premijer kao kandidata nije htio primiti na razgovor.
Dosta sramno, imati cijelu stranku kao vezu i onda ne doći u priliku da pokucaš na vrata. Iako, to je čak i bolja varijanta nego da ga je primio na razgovor i potom ispratio uz kurtoazni osmijeh i frazu - morat ćemo vas pustiti da negdje drugdje potražite sreću. Bio je on donedavno i u onom koordinacijskom tijelu koje je trebalo usklađivati stavove između HDZ-a i Mosta kada su, do eto prije neki dan, tvorili Vladu koja je mogla vladati zauvijek, ali je i to propalo. Tamo se očito razgovaralo na principu ravnopravnosti, što je malo teže nego u HDZ-u jer, prokleto, drugi ljudi imaju svoj mozak i svoje mišljenje i ne ovisi im identitet o stranci.
Bio je uvijek uz Tomislava Karamarka, prvi do njega dok im je stranka pobjeđivala, raspoređivala ljude, određivala poteze, uvijek. Bili su nerazdvojni, kao Sherlock i Watson, kao Lolek i Bolek, Mirko i Slavko, gotovo da su bili jedno, mislili su isto i sve je bilo idilično donedavno, do onoga dana kada je navodno zamjenik predsjednika predložio predsjedniku da podnese prvu u nizu ostavki. Na kraju ga je i ostavio samog da objavi svoju ostavku članstvu, da kaže svim onim članovima, svakom od devedeset tisuća koji su baš njega izabrali za predsjednika da odlazi. Jer da je to demokratski standard, istaknuli su obojica, i bivši predsjednik i njegov zamjenik, svaki za sebe, o Karamarku. Jedan tješeći sebe, drugi koristeći demokraciju kao alibi. Još je pohvalio bivšeg predsjednika i obećao mu mjesto u stranci, nešto gdje će ovaj biti koristan. Iako su reference dosta slabe za novog čovjeka, dojučerašnjeg predsjednika budući da nije bio najkorisniji ni stranci, ni Vladi dok je bio prvi potpredsjednik, ipak potpredsjednik stranke vidi mjesto za njega.
Stranka bi trebala ozbiljno brinuti nakon ovoga jer očito, potpredsjednik, drugi, ali trenutno prvi čovjek HDZ-a, kao kriterij članstva u Središnjem odboru preko veze ubacuje čovjeka koji ima najveći ever neuspjeh u politici. U biznisu to inače ne postoji, nema utješnih položaja ni u sportu, nema ni u vojsci, ali eto HDZ ima i karitativne sklonosti. E sada, potpredsjednik stranke dijeli obećanja, šalje uputstva i poruke javnosti. - Neće nama mediji određivati predsjednika - rekao je zlokobno, naizgled se obrušivši na novinare, iako je to poruka Andreju Plenkoviću da se ne kandidira za predsjednika stranke. Pojasnio je i kakva je stranka HDZ, narodnjačka stranka desnog centra koja ide naprijed i iz ovoga će izaći jači, zbijeniji i domoljubniji, još čvršći u desnom centru.
To je ona fora s desničarenjem, u poziciju se ubaci pojam centra, ali je ključno da je desno. Tako se zna da je to stranka koja je uspjela minirati jedinu reformu koja nam je mogla koristiti, reformu obrazovanja, to je stranka koja nam je nudila ministre lažnih adresa, jeftinih smicalica sa zdravstvenim potvrdama, stranka koja nikada nije čula niti se referirala na ustaško deranje s nogometnih tribina jer im to nije bilo važno. Ili im je odgovaralo. To je stranka koja nam je uvalila ministra koji je uništio civilnu scenu, onemogućila ih čak da rade na projektima koje bi financirala EU. Stranka zbog čijeg se ministra i njegovih blagonaklonih stavova prema ustaštvu po cijelom svijetu Hrvatska morala opravdavati, iako nije uspjela.
Danas je Dan antifašističke borbe. Hoće li prvi čovjek HDZ-a negdje odati počast ljudima koji su se borili za slobodu ove zemlje?
To je u stvari standard koji je donio HDZ u Vladi Tihomira Oreškovića. Standard povratka u nasilje, standard po kojem se marširalo i prijetilo na ulicama, standard u kojem su ljudi na javnoj televiziji proganjani preko noći, standard ukidanja kulture, a kultura je sloboda, standard priprema za progone svih vrsta, standard zabrane slobodnog odlučivanja žena o pobačaju. To je standard zabrana. Standard loših sudaca Ustavnog suda i jeftine trgovine, ignoriranja građana. I onih devedeset tisuća koji su glasali za dojučerašnjeg predsjednika.
Jer, naravno, nije problem neuspjeh Vlade. Život je ionako niz neuspjeha. Ili uspjeha. Niti je, ili će neka druga Vlada biti bolja. Problem je što je standard nazadnjaštvo, primitivizam i zatucanost. I to što nam čovjek koji odlučuje o novom predsjedniku HDZ-a nudi isto. A ne zaslužujemo stalno kretati ispočetka.