S "aoristom" je Brkić bio vješto neodređen u ambalaži indulgentne plemenitosti

Aorist je u slavenskim jezicima prošlo svršeno vrijeme, ali se koristi i za izricanje relativne budućnosti (“odoh na pivce”), odnosno svevremenosti (“tko se dima ne nadmi, taj se vatre ne nagrije”).

Veli Milijan Brkić da je prema bivšim predsjednicima njegove stranke “onakvo ponašanje” (naime: izbacivanje) - aorist. Podsjetimo se, ni Ivo Sanader nije bio odmah svrgnut, nego “izmješten” na apstraktan tron počasnog predsjednika, a tek kad se pokušao oduprijeti tom sukarniziranju stranka je njime pod obrisala. Ponižavajuću odlučnost ti su kavaliri pokazali tek na Jadranki Kosor.

Parabola da je proždiranje svrgnutoga vođe čopora aorist može, u hrvatskoj jezičnoj praksi, značiti da je to radnja u prošlosti započeta, u prošlosti završena, ali može značiti da predstoji u neposrednoj budućnosti, odnosno da se vazda tako događa. Ispade (opet aorist) da je Milijan Brkić vrstan stilist, kadar reći ono što nijedan događaj neće poreći.

“Aorist” je, naime, i u hrvatskome internacionalni grecizam, prema grčkome „ἀόρıστος/aóristos“ (neodređen), pa je i Brkić bio vješto neodređen u ambalaži indulgentne plemenitosti.