Rusija sve više guši Srbiju kako bi je spriječila na putu prema EU
Iznenadno otkazivanje putovanja premijera Aleksandra Vučića u Bruxelles i Washington najbolji je prikaz podložnosti srpske vlade pritisku Kremlja. Putovanja su bila odgođena nakon napisa u provladinim medijima u Srbiji da ambasade EU i SAD-a potiču ulične prosvjede protiv vlade kako bi destabilizirale zemlju.
Vučić je u Bruxelles trebao doći na službeno otvaranje pregovora o članstvu, a u SAD prvim letom Air Serbije za New York, nakon čega su za 21. lipnja bili planirani razgovori s američkim dužnosnicima. No, sve je to otpalo zbog rastuće zabrinutosti Rusije da se Srbija konačno približava zapadnim institucijama. Moskva je zaprijetila da će revidirati ili raskinuti niz ekonomskih ugovora s Beogradom ako zemlja nastavi dublju integraciju u EU. Sergej Željeznjak, potpredsjednik Dume, upozorio je Srbiju da ne slijedi Crnu Goru na putu prema članstvu u NATO-u.
Indikativno, prijetnje Kremlja crnogorskom članstvu nisu uopće skrenule Podgoricu sa zacrtanog puta. Vučić je krajem svibnja bio u nenajavljenom posjetu predsjedniku Vladimiru Putinu, koji je kulminirao zahtjevom Kremlja da proruski ministri uđu u novu srpsku vladu. Putin je također inzistirao da socijalisti, koje vodi ministar vanjskih poslova Ivica Dačić, moraju ostati u vladi zbog proruskog stava. Sukus je Putinove poruke da bi Beograd trebao odustati od žurbe prema EU ili građenja bližih odnosa s NATO-om. Dačić je tijekom nedavnog posjeta Moskvi izjavio da Srbija ne bi trebala postati članica EU na štetu odnosa s Rusijom.
Unatoč desetljetnom naporu, Rusija ima malo stvarnih saveznika na Balkanu. Hrvatska i Slovenija ušle su u EU i NATO. Albanija je također članica Saveza, a Crna Gora ulazi uskoro. Makedonija i Kosovo teže će ući u obje zapadne institucije, a BiH je paralizirana unutarnjim podjelama. Tako Srbija ostaje na ciljniku pozornosti Kremlja kao najpouzdanija politička veza ne zbog ikakvog slavensko-pravoslavnog bratstva, nego kao posljedica hladne političke računice. Moskva je prošlo desetljeće potrošila uvlačeći se u srpsko društvo, posebno u sferu propagande kroz lokalne medije, internet i društvene mreže. Glasnogovornici Kremlja i njihovi medijski kolege fokusirali su se na tri teme kako bi utjecali na srpske političare i građane: povijesna solidarnost, pogubni Zapad i obrana tradicionalnih vrijednosti.
Moskva neprestano apelira na panslavenske i svepravoslavne veze između Rusije i Srbije te uvećava svoju ulogu u oslobađanju Srbije od Osmanlija u 19. stoljeću. Zanemaruje povijesne epizode u kojima su dvije države bile u konfliktu, posebno nakon Drugoga svjetskog rata kad je Beograd prekinuo odnose s Moskvom pa ga je sovjetska propaganda ocrnjivala zbog izdavanja principa međunarodnog komunizma i prijetila invazijom.
Nakon raspada Jugoslavije u 1990-ima nacionalistički političari u Beogradu zazivali su rusku solidarnost bilo za očuvanje jugoslavenskog integriteta, formiranje Velike Srbije ili očuvanje kontrole nad Kosovom koje je ostvarilo neovisnost u veljači 2008. te su ga priznali SAD i većina članica EU i NATO-a. Moskva iskorištava i produbljuje činjenicu da je Srbija ljuta na SAD i NATO te se pokazuje kao zaštitnik ranjivih država od dezintegracije i strane dominacije. Ruska državna propaganda ocrnila je Zapad da navodno organizira kolaps države i oblikovanje Srbije kroz napad NATO-a. Sada tvrdi da Zapad nastoji podvrgnuti Srbiju i njome dominirati te je odcijepiti od majčice Rusije.
Cilj je potkopati zapadne institucije i diskreditirati lokalne političare koji favoriziraju EU, NATO i SAD. Tako glasna poruka, koju ponavljaju nacionalisti Srbi, namijenjena je utjecanju na antiglobalističke, euroskeptične, antiameričke, ultrakonzervativne i religiozne pravoslavne krugove u kojima se Rusija predstavlja kao branitelj tradicionalnih vrijednosti, a EU i SAD se oslikavaju kao devijantni i nemoralni. Ruska pravoslavna crkva također održava bliske veze sa Srpskom pravoslavnom crkvom kako bi koordinirala promicanje ultrakonzervativizma, antiliberalizma i protuzapadnjaštva.
Prosvjedi građana zbog građevinskog projekta u Beogradu, koji financira UAE i podržava premijer, prikazani su kao protuvladina urota. Rusija se ubacila u unutarnji sukob kao zaštitnik legitimne vlade, a protiv moguće "obojene revolucije" koju kreiraju Washington i Bruxelles.
Europska komisija i SAD oštro su opovrgnuli bilo kakvu ulogu u uličnim prosvjedima. Vlada Aleksandra Vučića mora paziti da ne padne u rusku zamku represije nad javnim protivljenjem ili papagajskog ponavljanja teorija urote koje će je otuđiti od Europske unije i SAD-a. Beograd više ne može igrati ulogu nesvrstane Jugoslavije tijekom hladnog rata balansirajući između Zapada i Istoka.
Ako Srbija rezolutno ne krene putem prema Europskoj uniji i, eventualno, NATO-u, bit će sve jače upetljana u protuzapadne intrige koje zakuhava Kremlj.