PIŠE ELLA DVORNIK Zašto bih uvijek prije udomila neku životinju nego je kupila u pet shopu

Moj kućni zoološki vrt se polako popunjava. Od prošlog tjedna sam prijatelj još jedne prinove, mačka Keitha. Iako moj životni stil baš i ne izgleda idealan za kućne ljubimce, životinje zaista volim. Više nego ljude. S novim prinovama su mi došle i nove obaveze. Uz zeca i mačku imam poprilično posla. Moj mačić je star mjesec dana, ostavljen je u kutiji ispred veterinarske ambulante. Našla sam ga na Facebooku nakon što su neki moji prijatelji podijelili status. Iste sekunde sam se zaljubila u njega. Već neko vrijeme sam svojem zecu Pablu htjela nabaviti društvo, i mačak mi je uletio ko sjekira u med. Sa njih dvoje, imam redovne posjete pet shopovima. Jedna stvar mi je ipak najgora pri posjeti bilo kojeg pet shopa, a to su životinje koje se tamo prodaju. Pošto i sama imam zeca, znam koliko zečevima znači sloboda. Oni moraju trčkarati okolo, igrati se i uglavnom spavaju preko dana. U pet shopovima zečevi stoje u malim akvarijima, po nekoliko ih bude unutra, i konstantno su osvijetljeni LED svjetlima.

Jednostavno nemam snage ni pogledati ih. U jednu ruku bih ih najradije sve kupila i spasila, ali znam da i ako to učinim, da će oni nabaviti nove. Najgore mi je ipak, kad roditelji uđu u pet shop sa djecom, i onda veselo promatraju, kao da je to normalno. Kao da su glodavci zlatne ribice koje se drže u skučenim prostorima i služe za zabavu. Kad sam dobila Pabla, preporučili su mi ljudi da uđem u jednu grupu na Facebooku gdje se druže svi vlasnici dvojezupca. U toj grupi ljudi objavljuju slike i traže savjete za ljubimce. Oni koji nisu imali zeca jednostavno ne razumiju koja je to razlika od psa i mačke. Roditelji svojoj djeci kupe zeca za Uskrs, i onda uredno u grupi poklanjaju te zečeve jer djeci “više nisu zanimljivi”. I ljuti me to jako. Voljela bih napomenuti da nisam niti vegan niti vegetarijanac, jedem meso jednom tjedno. Iskreno nisam baš ni ljubitelj mesa, ali ga jedem i to uglavnom piletinu. Neću glumiti da sam nekakav heroj. Ne želim cijeli svijet preobraziti da budu vegetarijanci ili vegani. Zečevi se od uzgajivača kupuju na količinu, prodaju se u shopu, a ako ih netko ne kupi “vrate se uzgajivačima”. Moš mislit. Ljudi su zaista postali idioti. 

I cijeli svijet gleda, i svima se to gadi, a nitko neće ništa poduzeti. Svaka budala može imat i mačku i psa i zeca i zmiju i majmuna. Ja shvaćam da je nekim ljudima životinja samo životinja, i okej, ne moraju imati nikakve osjećaje prema njima, ali ni djecu ne daju na posvajanje bilo kome pa ne bi trebali ni životinje. Kod mene na moru u Sutivanu ima još više debila. Naime, ljudi na otocima vole imati mačke, ali im je jako teško izdvojiti 300 kuna za kastraciju, iako svaku večer u lokalnoj birtiji popiju tu istu svotu. Dvorište nam se napuni mačićima, i onda susjedi daju hranu mačkama, koje tu hranu onda odnose mačićima. Cijelo susjedstvo se angažira da mačiće nađu, te da ih u cik zore stave u vrećicu i bace u more. Jer je teško kastrirati svoju jebenu mačku. Lakše je da se okoti pa onda bez imalo srca bacit ih u more, jer se ne može ni angažirati da se ti isti udome. I kako da ja ikada vjerujem ili volim čovjeka koji mrzi životinje. Ako ne voliš životinje, ne možeš voljeti ni ljude. Ako ne voliš životinje, onda si psihopat. Ako ne voliš svoju vlastitu mačku dovoljno da joj pružiš odlazak veterinaru, onda trebaš biti novčano kažnjen. Trend prodaje životinja u shopovima ne pomaže nikome. Životinje se kote, uzgajaju, a za što? Da bi izbacili zeca ili mačku na cestu, kad vam više nije zanimljiv? Kako možeš imati srca da životinju uopće imaš toliko dugo i da je onda tako ostaviš? Facebook je pun životinja koje traže dom, sve ih je više i više. Volonteri na sve strane kukaju i mole da se udome. Mislim, isto vrijedi i za djecu u domovima. Neki žive u domu do 18. godine, jer su prestari, pa nisu više slatki za posvajanje. Svi žele posvojiti samo slatku djecu do godinu-dvije. I onda kad navrše 18, fino ih izbace iz doma, i snađi se druže.

Molim vas, kad odete u pet shop s djecom, da se ne raznježite nad slatkim životinjicama, i da ne učite djecu da je to uredu. Radije im objasnite da tim životinjama nije mjesto u staklenom akvariju. I objasnite im da ih hrane najjeftinijom hranom iz tog pet shopa, a ne onom super divnom skupocjenom koju prodaju. Nema smisla da im budu trošak. I recite im da one životinje koje nemaju cijenu nisu za prodaju, ali ih se može kupiti iako je ilegalno. Jer netko negdje ipak ne želi egzotičnu životinju cijeli život u pet shopu. Sve ima cijenu. I ne čudite se kad vam tinejdžer počne mučiti mačke po cesti gurajući im petarde u rektum. On ne zna da su to divna bića puna ljubavi.

Nitko ga nije naučio jer je cijeli život gledao ljude kako bacaju mačiće u more. Da meni netko uzme Pabla ili Keitha, zadavila bih ga golim rukama. Imam samo bijes i tugu u duši prema onima koji mogu bilo kojem živom biću nauditi. I nadam se da nećete kupiti životinje iz pet shopa, jer time samo potičete da se nabave nove. Ako ih nitko ne kupuje nitko ih više neće ni nabavljati. I evo, ispričavam se vlasnicima pet shopova, ako moje mišljenje negativno utječe na vaš posao, ali kao želite pokazati da vam je stalo do tih životinja koje prodajete, više nego do novca, onda preporučam da tim životinjama date i prigodno mjesto za život. Da imaju mjesta za ono što im zaista treba, a ne da ih nabijete u kutije ko voće u Konzumu. Prva bih kupila životinju iz pet shopa, koja živi u dobrim uvjetima, koja je razmažena i koja neće imati traume cijeli život zbog toga. Ali prije svega bih udomila. Životinja bez doma, nažalost, ne manjka. Pa prije nego što odlučite kupiti, uvijek prije provjerite opciju udomljavanja. I ako imate jednu mačku, još jedna ne čini nikakvu razliku, štoviše, možda čak i olakša.