POVRATAK OTPISANE Velika koalicija HDZ-a i SDP-a mi se čini nemogućom, ali nikad ne reci nikad

HNS-ovkom Ankom Mrak Taritaš razgovarali smo na sjenovitoj terasi jednog zagrebačkog kafića, nedaleko od Trga žrtava fašizma, u predahu između njezinih predizbornih aktivnosti.

Bivša ministrica graditeljstva nije među sedam HNS-ovaca kojima su stranačka tijela dodijelila dovoljno viska mjesta na izbornim listama, koja im jamče siguran ulazak u Sabor. Baš kao i prije devet mjeseci, na parlamentarnim izborima prošle godine, zapalo ju je 8. mjesto u II. izbornoj jedinici. To znači da će se morati vraški potruditi želi li 11. rujna osvojiti saborski mandat. Morat će birače Narodne koalicije u II. izbornoj jedinici, koja obuhvaća istočni dio Zagreba i proteže se od Sesveta sve do Bjelovara, nekako nagovoriti da na toj listi zaokruže upravo njezino ime i preferencijskim je glasovima, kao i lani, uvedu u Sabor.

Kako to da vas je HNS ponovo stavio na nisko, 8. mjesto na listi?

- Na to treba gledati razumno. Ono o čemu je stranka morala voditi računa jest da tih sedam HNS-ovih mandata na listi narodne koalicije koji sigurno ulaze u Sabor bude raspoređeno ravnomjerno na svim područjima Hrvatske. Uloga predsjednika stranke Ivana Vrdoljaka nije bila jednostavna jer je svaki do nas 24 HNS-ovaca, koji smo na listi Narodne koalicije, mislio da treba biti među onih sedam koji sigurno ulaze u Sabor. S ovog 8. mjesta u II. izbornoj jedinici na prošlim sam izborima uspjela ući u Sabor. Idem probati još jedanput. Ja sam to zaista racionalizirala i razumno shvatila.

Međutim, nakon što ste doznali da ste ponovo nisko na listi, na svojoj Facebook stranici objavili se znakovit spot s glazbom iz serije ‘Povratak otpisanih’. Znači li to da ste se ipak osjetili otpisano?

- Uvijek su prisutni osjećaji, u jednom času sam se upitala i ja zašto nisam među onih sedam. Međutim, to je bio trenutak, onda maknete emocije i idete dalje. Taj spot je bio zgodan, nastao je jednu večer u razgovoru s kolegama, imala sam dvojbe treba li ga objaviti, ali postigao je velik uspjeh.

U studenom prošle godine osvojili ste nešto više od osam tisuća preferencijskih glasova, što vam je bilo dovoljno za ulazak u Sabor. Koliko će vam za mandat trebati ovaj put i hoćete li uspjeti?

- Bit će teško. Ovaj put će trebati negdje oko 9500 glasova. To nije jednostavno, iziskuje veliki napor i rad iz jednostavnog razloga što naši glasači već znaju za koga će glasati. Vjerujem, ipak, da će oni koji su me prepoznali prošli put, to učiniti i sad.

Kako ih kanite privoljeti da vam daju glas?

- Iza sebe imam tim, ne nikakav profesionalni PR tim, nego ekipu mladih stranačkih ljudi koji mi pomažu. S biračima ćemo komunicirati na dva načina - preko Facebooka, Twittera i drugih društvenih mreža, i neposredno. Obilazim mjesta gdje su ljudi, sajmovi, tržnice. Tamo još nema ni jednog drugog političara osim mene. Za dva tjedna će ih biti mnoštvo, a ja sam tamo sad kad nema nikoga. Iznimno je važan izravan kontakt s ljudima jer vam ljudi mogu stisnuti ruku, pogledati vas u oči, reći što ih muči. U izravnom kontaktu s ljudima puno doznate. Nisam postala ministrica iz politike, nego iz struke. Struka mi je iznimno važna.

Koje teme ćete preferirati u kampanji?

- Moja poruka u kampanji je - sve što sam radila dosad, radit ću i dalje, neću obećavati nešto što ne mogu ispuniti, a ako se dogodi da nešto od obećanog ne izvršim na vrijeme, to ću vam i reći. Uvijek tvrdim - ljudi ne trebaju vjerovati nečijim riječima, nego djelima. Znam da to zvuči u stilu - usta moja hvalite me, međutim, iza mene stoje rezultati.

Gdje sebe vidite nakon 11. rujna?

- Osvoji li Narodna koalicija vlast, više se vidim u izvršnoj nego u zakonodavnoj vlasti jer u izvršnoj mogu puno više pridonijeti. Međutim, ovaj čas sam fokusirana samo na to da što bolje odradimo izbore. Odjeci s terena ove su godine ohrabrujući. Lani u ovo doba godine već sam bila na terenu i moglo se osjetiti da su ljudi rezignirani i zatvoreni. Sad je, međutim, atmosfera drukčija: otvoreniji su, prilaze i kažu - morate nešto napraviti, nemojte dopustiti da osvojite manje glasova od HDZ-a. Osjeća se optimizam i vjera da bi Narodna koalicija mogla sklopiti vladu.

HDZ se riješio nepopularnog predsjednika opterećenog aferama i dobio novog. Što prema prvim potezima i istupima mislite o Andreju Plenkoviću? Ima li on energije i karizme vratiti HDZ na vlast?

- Rekla bih ovako: kad dobijete paket, on ima omot i sadržaj. Sadržaj se, što se HDZ-a tiče, nije promijenio. Promijenio se omot. Gospodin Plenković je pristojan, dobro artikuliran, nije agresivan, niti nesimpatičan, štoviše, dopadljiv je. Međutim, meni je nevjerojatno da će isti oni ljudi koji su glasali za HDZ kojem je na čelu bio Karamarko, 11. rujna glasati za HDZ kojem je na čelu Plenković. Ako se to dogodi, onda je riječ o ljudima kojima je svejedno tko im vodi stranku. Dakle, HDZ je zasad promijenio omot, a tek ćemo vidjeti je li spreman za suštinske promjene.

Pozvali ste se maloprije na narodnu poslovicu ‘usta moja hvalite me’ tvrdeći da su vaš najveći ulog u kampanji rezultati koje ste postigli kao ministrica graditeljstva i prostornog uređenja u Milanovićevoj vladi. U proteklih 26 godina, Hrvatska je pretrpjela veliku devastaciju prostora zbog bespravne i neplanske gradnje, kako uz obalu, tako i na kontinentu. Gradio je tko je što htio i kako je htio. U tih 26 godina, čak 18 godina proveli ste na važnim funkcijama u Ministarstvu graditeljstva, u Upravi za prostorno uređenje i zaštitu okoliša, a u obje Sanaderove Vlade te Kosoričinoj Vladi, bili ste na čelu te Uprave. Osjećate li se i osobno odgovorni za devastaciju prostora i stihiju?

- Morate poznavati ulogu ministarstva u raspolaganju prostorom. Kod nas je Ustavom definirano da prostorom upravljaju općine i gradovi. Imamo dugu tradiciju prostornog planiranja, ali Zakon o prostornom uređenju donesen 1994., u želji da se Hrvatska otvori investitorima, otišao je korak predaleko. To znači da su pravila igre počeli definirati investitori, a ne općine i gradovi. Kad su se nakon desetak godina vidjele posljedice, donesena je Uredba o zaštiti obalnog pojasa koja je kasnije ugrađena u Zakon. Signali koje je devedesetih slao dio struke, a koji su glasili - ne mogu prostorom upravljati investitori, nego to moraju činiti gradovi i općine, u tome su razdoblju zvučali bogohulno. U zemlji koja je izlazila iz rata i patila za investicijama, svaki pokušaj nametanja strogih pravila igre dočekivao se kao bogohuljenje.

Zar i danas nije isto? Za pogodovanje pojedincima na štetu javnog prostora još nitko nije odgovarao?

- Ne, danas više ne prevladava takva praksa. Apsolutno mislim da ima dobrih i kvalitetnih ljudi koji rade u državnoj upravi, koji pošteno i pristojno rade svoj posao. Oko 800 ljudi u Hrvatskoj radi na izdavanju građevinskih dozvola i ne treba sve njih suditi prema onih deset ili pet posto s kojima imamo loša iskustva. Kad se odlučite baviti zaštitom prostora, morate znati da je to dug proces i da ste stalno ‘na barikadama’. Po struci sam arhitektica i cijeli život bavim se prostornim planiranjem i prostornim odlukama. Država i ministarstvo uvijek artikuliraju neki opći državni interes, međutim, imamo 556 općina i gradova i oni uvijek svoj prosperitet prepoznaju kroz nekog investitora. Uvijek imate problem jer su općine prema investitoru ili preliberalne ili vrlo konzervativne, pa onda ministarstvo mora biti neki regulator. No, to je proces koji je dugotrajan kao i ostali procesi demokracije. Ponosna sam što smo u mom ministarskom mandatu uspjeli napraviti informacijski sustav prostornog uređenja koji je otvoren i u kojem bilo tko, u bilo kojem času, može vidjeti što se događa i na taj je način ta siva zona dogovaranja ispod stola potisnuta. Ista stvar je s izdavanjem građevinskih dozvola. U sustavu e-dozvole vidite kad je netko podnio zahtjev za građevinsku dozvolu i kad ju je dobio. Kad se uoči da je neki referent u jednom slučaju izdao dozvolu za dva dana, a u drugom za 62 dana, nadređeni ga može pitati zbog čega se to dogodilo, dakle uspostavljen je sustav kontrole.

U procesu legalizacije bespravno sagrađenih objekata pokrenutom u vašem ministarskom mandatu, građevinska stihija koja je cvala u posljednjih 26 godina je legalizirana. Osim što je država od legalizacije dobila novac, koji je smisao legalizacije?

- Nije sve što je bespravno sagrađeno i legalizirano. Legalizaciju bespravne gradnje prolaze sve države...

Oprostite, ne prolaze uređene države jer je u njima nezamislivo da gradite bez dozvole, pa nemate što naknadno legalizirati...

- Želim reći da na jednoj strani imate zemlje Mediterana, a na drugoj strani skandinavske i ostale sjevernoeuropske zemlje u koje smo se ugledali. Sve zemlje Mediterana i mlađe članice EU prolaze kroz neki sustav legalizacije i primjenjuju razne modele, od radikalnih do umjerenijih. Italija je, primjerice, u jednom času odlučila srušiti sve, na teren bi izlazile vojska i policija i rušili bi sve bespravno sagrađeno. Na drukčiji način se s bespravnom gradnjom bore Španjolska, Francuska, ili Grčka.

Mogli smo se i mi odučiti za vrlo restriktivan model tipa - ne zanima me, bespravan si, rušimo te. Arhitektica sam i školovana sam za prostorno planiranje, a ne saniranje. Morala sam proučiti puno modela sanacije bespravne gradnje i odlučili smo omogućiti legalizaciju pod određenim kriterijima za ono što se nalazi na snimci Hrvatske na dan 21. lipnja 2011. godine. Za ubuduće smo uspostavili jasne i stroge kriterije gradnje i ubrzali izdavanje građevinskih dozvola. Te mjere treba gledati u cjelini.

Međutim, kad ste kretali u proces legalizacije, procijenili ste da u Hrvatskoj ima 150.000 nelegalno sagrađenih objekata, a ispostavilo se da ih ima višestruko više. Koliko ste na kraju dobili zahtjeva za legalizaciju?

- Dobili smo oko 850.000 zahtjeva, ali ne možete izjednačavati broj zahtjeva za legalizacijom s brojem objekata. Na jednom objektu, primjerice stambenoj zgradi, možete imati 15 zahtjeva za legalizaciju zatvaranja lođa. Naša sadašnja procjena je da ima oko 650.000 nelegalno sagrađenih objekata.

Mislite li danas, nakon svega, da je legalizacija bila dobra ideja?

- Da, dobro da je smo to napravili. Do kraja mog mandata riješili smo 450.000 zahtjeva za legalizaciju, ali sad je taj proces usporen. Iz današnje perspektive, najveći uspjeh legalizacije je podizanje svijesti o prostoru. Srela me je jedna gospođa, teta u vrtiću, i ispričala mi zanimljivo iskustvo: grupi petogodišnjaka zadala je da sagrade nastambu za životinje. Jedan je rekao da gradi nastambu za slonove, drugi za žirafe, a treći je rekao da je napravio nastambu za lavove i da ju je legalizirao. I djeca su, dakle, razvila svijest da za nešto što se gradi mora postojati dozvola.

Među vašim kolegama, arhitektima, mogu se čuti vrlo kritična mišljenja o hrvatskom konceptu legalizacije. Kažu da je ne samo riječ o legalizaciji građevinske stihije, nego i o ponižavanju arhitektonske struke.

- Čula sam puno kritika svojih kolega. Kolegama sam pokazala jednu situaciju na Viru - kuće koje su potpisali arhitekti i one koje nemaju potpis arhitekta. Bile su bespravne i jedne i druge. Naša struka u onome što se događalo nije nedužna. Kao država, morate propisati meritorne kriterije koje onaj tko gradi mora zadovoljiti, ali nikad se neću složiti sa stajalištima da država treba procjenjivati što je lijepo, a što nije.

Na početku mandata najavljivali ste da ćete objekte sagrađene na pomorskom dobru, od kojih su neki na samo pet metara od mora - odlučno ukloniti. Nismo baš vidjeli da rušite. Zašto?

- Smisao je i bio da to ne vidite, jer od toga nismo radili cirkus.

Nitko ne zagovara cirkus. Koliko je bespravnih objekata u vašem mandatu srušeno?

- Mi smo srušili oko 2000 takvih objekata. To je posao građevinske inspekcije. Kad ustanove da je nešto nelegalno, dužni su rušiti i to dok je još u temeljima, a ne da čekaju da izraste. Nisam ja imala čarobni štapić da odjednom riješim sve.

Od 2003. do 2005. bili ste na čelu zagrebačkog Gradskog zavoda za prostorni razvoj Kako ste surađivali s Milanom Bandićem?

- Profesionalno. U to vrijeme je on bio zamjenik gradonačelnika. Pokrenula sam praksu javnih natječaja u Zagrebu. Ponosna sam na niz javnih natječaja koje smo u to vrijeme proveli: za stanicu Hitne pomoći, za dio Vrbana uz Jarunsko jezero. Međutim, nakon lokalnih izbora 2005. bilo je evidentno da u Gradskom zavodu za mene više nema mjesta i da Bandić i ja govorimo različitim jezikom pa sam se vratila u Ministarstvo graditeljstva.

Međutim, kad ste se 2005. vratili u Ministarstvo graditeljstva i to na čelo državne Uprave za prostorno planiranje, premijer je bio Ivo Sanader. Dolazak na tu funkciju, pretpostavljam, nije išao bez političke podrške. Kako ste to uspjeli?

- Za to nije trebala nikakva politička podrška. To su radna mjesta u Ministarstvu gdje, ako korektno radite svoj posao, politika ne znači ništa. I danas u uredu za prostorno uređenje rade ljudi za koje ne znam pripadaju li ijednoj stranci.

Želite reći da čelno mjesto u državnom Uredu za prostorno planiranje nema nikakve veze s politikom koja je na vlasti?

- Prostorno planiranje ima veze s politikom, ali ne u lošem kontekstu. Unutar onoga što politika hoće, struka mora ponuditi najbolje rješenje.

Zvuči prilično idealno za hrvatske uvjete. Ne zamjerate mi, nadam se, što sumnjam u ovo što tvrdite?

- Javnost uvijek mora propitkivati i mi koji se bavimo ovim poslom moramo dopustiti javnosti da propitkuje sve naše odluke. I naravno da sumnja.

Dio klera Katoličke crkve u Hrvatskoj vjerske propovijedi sve otvorenije koristi za grubo ideološko etiketiranje i stranačko agitiranje. Najsvježiji i najeklatantniji primjer je propovijed sisačkog biskupa Vlade Košića na blagdan Velike Gospe. Zašto političke stranke uporno šute o takvim istupima svećenika? Jer smatraju da nije pametno zamjerati se Crkvi ili...?

- HNS je jedna od stranaka koja je izrijekom rekla što misli. Svatko treba raditi svoj dio posla, isto tako i Crkva treba raditi svoj. Propovijed i propovjedaonicu ne smije se koristiti za stranačko agitiranje. Poštujem sve opcije i svatko treba imati pravo na svoje mjesto pod suncem. U Katoličkoj crkvi jednako tako ima pristojnih svećenika koji pristojno rade svoj posao. Mislim da je biskup Košić već više puta pokazao svoje pravo lice.

U nastupnom govoru Ivana Vrdoljaka u travnju ove godine dalo se iščitati da HNS-u neće biti u fokusu svjetonazorska pitanja, nego da će se opredjeljivati za suradnju sa strankama koje imaju slične gospodarske programe. Je Ii moguće pucanje Narodne koalicije ako nakon 11. rujna HDZ bude u poziciji formirati Vladu? Kako biste se postavili da Plenković umjesto Mostu, ulazak u vladu ponudi HNS-u?

- Apsolutno je jasno da je ovo za HNS nastavak izbora koji su bili prije godinu dana. HNS je bio stabilan koalicijski partner u Vladi Zorana Milanovića i u mandatu ove kratkotrajne Vlade. Imali smo priliku vidjeti u prvih šest mjeseci ove godine što znači nestabilna koalicija. HNS je otvoreno, čista srca kao koalicijski partner ušao u predizborni savez sa SDP-om na ovim izborima. U ovom trenutku nema nikakve naznake pucanja te koalicije.

Naravno da nema u ovom trenutku, ali ako HDZ poželi izbjeći Most kao teškog partnera i ponudi suradnju HNS-u, hoćete li reći odlučno - ne?

- A zašto mislite da HNS takvih ponuda već nije imao? Stabilan smo koalicijski partner i nadamo se da ćemo osvojiti dovoljno glasova da formiramo izvršnu vlast.

Može se čuti da je nakon iskustva s Mostom moguća i velika koalicija HDZ-a i SDP-a? Što mislite?

- HNS je već jasno poručio da bi u slučaju takve koalicije bio oporbena stranka. Ako bi se otvorio prostor za veliku koaliciju, tu bi puno, puno toga trebalo staviti na stol, vidjeti o kakvim je programima riječ. No, nikad ne reci nikad, iako mi se takva koalicija čini nemoguća.

Most se uporno izbjegava svjetonazorski i ideološki odrediti. Može li se danas definirati gdje oni spadaju svjetonazorski i ideološki?

- Mogu vam reći moje iskustvo iz pregovora s Mostom nakon posljednjih izbora. Dođete na pregovore, druga strana s kojom pregovarate ne sjedi preko puta vas i ne gleda vas u oči, nego je okrenuta bočno, a iz pogleda i iz načina njihova ponašanja vidite da u pregovorima sudjeluju tek forme radi. Brzo mi je iz njihove neverbalne komunikacije postalo jasno da nemaju namjeru koalirati s nama. Most je ideološki i svjetonazorski apsolutno blizak HDZ-u i to treba jasno reći. Ni u jednom času nije bilo bilo kakve šanse da uđu u koaliciju s nama.

Najavili ste kandidaturu za gradonačelnicu Zagreba. Što mislite, kakve su šanse Milana Bandića na tim izborima? Je Ii mu karijera na zalasku ili...

- Gospodin Bandić je vrlo neobičan čovjek koji se pojavio u ovom našem podneblju, koji komunicira na neobičan način. Njegov odnos s građanima Zagreba već neko vrijeme me podsjeća na lošu vezu. Nalazite se u lošoj ste vezi iz koje nemate snage izaći sve dok se ne pojavi netko sa strane i kaže - gle, sad je dosta. Mislim da njegovu mandatu treba doći kraj i da treba dati šansu nekom drugom.