BITKA ZA NOVU ŠKOLU Želimo našu djecu školovati doma, u učionicama stječu krivu sliku o životu

Tko kaže da školski sustav ne može funkcionirati na inovativniji način - pita me Alexandra Horvat, biologinja, majka sedmogodišnjeg Amadea s povišenom razinom brige za kvalitetu obrazovanja svog prvašića. Upisala ga je ljetos u javnu školu u Zagrebu, uz priželjkivanje nečeg sasvim drukčijeg.

- Kada bi postojala zakonska mogućnost, da, odmah bih prigrlila model obrazovanja djeteta od kuće. Pritom moje dijete zasigurno ne bi čamilo u kući samo nad knjigom - uvjerava Alex.

Njezina je zamisao jednostavna i dugo prisutna u razvijenom svijetu. Ona želi minimalno invazivnu školu. U suradnji s roditeljima istomišljenicima, mahom visokoobrazovanim kadrom, koji današnju školu vide kao instituciju za industrijsko doba umjesto inovativan prostor za razvoj kreativnog i kritičkog mišljenja, oformilo bi se nešto poput co-working prostora. U njemu bi se djeca poticala na upornost, komunikacijske vještine, znatiželju, kritičko mišljenje, inovativnost, sposobnost za cjeloživotno učenje.

Pogrešna slika

Alex bi voljela da Amadeo ima mogućnost učiti prema samostalno odabranim temama bez razdvajanja sadržaja nastavnih predmeta, bez krutosti javnog školskog sustava. Pritom tvrdi da ima uvjete za takozvano obrazovanje od kuće - taj naziv “home schooling” smatra groznim jer daje izrazito krivu sliku nekakvog socijalno izoliranog djeteta koje uči s roditeljem samo u blagovaonici. U stvarnosti, kaže, ovim modelom školovanja može se postići još veći stupanj socijalizacije djece. Potrebno je samo legalizirati obrazovanje “izvan škole” i okupiti roditelje.

U ovome trenutku, Hrvatska je uz BiH i Makedoniju jedina zemlja bivše Jugoslavije bez legaliziranog sustava obrazovanja od kuće. Imaju ga i Crna Gora i Srbija i Slovenija, naravno, i većina država Unije. Ono je legalno u Mađarskoj, Poljskoj, Austriji, Ukrajini, Francuskoj, Švicarskoj, Irskoj, Norveškoj, Izraelu, SAD-u, Australiji, na Novom Zelandu...

U Sloveniji, primjerice, priča godinama funkcionira na način da se dijete upisuje u redovnu školu, dobiva učiteljicu i razred, no školovanje odrađuje od kuće u organizaciji (ne mora značiti i provedbi) roditelja na način kakav osmisle. Na kraju godine dijete pristupa provjeri znanja unutar nadležne škole. Pritom roditelj ima mogućnost birati školske izvannastavne aktivnosti, dijete s razredom odlazi na školske izlete, priključuje se laboratorijskim vježbama, kao i nastavi tjelesnog odgoja. Slovenski zakon o osnovnoj školi koji uvažava “šolanje na domu” propisuje i kazne za roditelje koji se ne pridržavaju pravila. One iznose od 500 do 1000 eura. Unatoč tomu, brojka od 96 izvanškolskih učenika u Sloveniji iz 2011. popela se prema svježim podacima na oko 200.

- To znači da je potencijal u Hrvatskoj oko 400! - kalkulira zadovoljno Alex, kojoj je još zanimljivije da oko dvije trećine slovenskih učenika uopće nije samo doma za knjigom, nego rade prema modelu co-schoolinga kakav i sama promišlja.

Jedini izlaz

Engleski sustav daleko je slobodniji i ne uključuje provjere znanja u školi. Za Alex, to je najbolja varijanta, ona ipak sanja Summerhill...

- O.K., vidjeli smo kako se političari grubo poigravaju s budućnošću naše djece (kurikularna reforma), a s obzirom na to da je u Hrvatskoj nemoguće osnovati privatnu školu koja bi mogla opstati sa 500 kuna školarine mjesečno, jedini izlaz je samoorganiziranje - uvjerena je Alex u svojim srednjim 40-ima, s iskustvom voditeljice radionice za znanstveni i kreativni način mišljenja Epruvetica. Od 2009. se aktivno bavi zagovaranjem obrazovanja od kuće, kroz aktivnosti tadašnje udruge Obrazovanje na drugi način.

Ideja o slobodnoj školi u Zagrebu je aktualizirana godinu prije, 2008.

- Htjeli smo osnovati školu nalik Summerhillu u lokaliziranoj verziji. Osnova bi bila da je riječ o obrazovanju koje vode učenici - prisjeća se Kosjenka Petek, jedna od osnivačica udruge Obrazovanje na drugi način. Kada su shvatili da će to ići vrlo teško, dio roditelja se spojio s osobama koje su vodile inicijativu za obrazovanje od kuće.

- Smatralo se da je lakše promijeniti jedan članak u zakonu nego osnovati slobodnu školu koja bi bila pod velikim povećalom - kaže Kosjenka.

Intenzivnije lobiranje za legalizaciju obrazovanja od kuće počelo je 2009. Roditelji su obilazili saborske zastupnike i njihove klubove, predlagali su slovenski model, no nije bilo previše razumijevanja, pogotovo među konzervativnijim zastupnicima, kao ni u Ministarstvu obrazovanja.

Kako je onda uspjelo Crnoj Gori? Srbiji?

- Teško je reći, mislim da smo konzervativno društvo i ne shvaćamo pluralizam kao bitnu stavku za napredak društva. Želimo kontrolu nad svim vidovima obrazovanja - promišlja Kosjenka, po struci učiteljica razredne nastave i engleskog. Kao i Alex, majka je ovogodišnjeg obveznika upisa u prvi razred osnovne škole.

Podzakonski akt

Vijest da Ministarstvo obrazovanja planira pripremu podzakonskog akta kojim bi se uvela mogućnost obrazovanja od kuće i Alex i Kosjenka primaju s rezervom, nevjericom. Tko zna što će iz toga ispasti... Ipak, kroz najavu promjene Zakona o odgoju i obrazovanju, ovih je dana u javno savjetovanje pušteno obrazloženje da većina država članica EU omogućava školovanje od kuće. U nastavku Ministarstvo navodi da su primili više zahtjeva da se navedeni oblik školovanja omogući i u Hrvatskoj djeci osmoškolske dobi čiji roditelji zbog vjerskih ili drugih razloga žele da se njihova djeca školuju na navedeni način.

“Zahtjeve za školovanjem od kuće sve češće podnose i roditelji djece koja zbog obiteljskih razloga privremeno izbivaju iz škole te bi im navedeni način obrazovanja omogućio nastavak i završetak školovanja prema programu/kurikulumu koji se izvodi u RH”, naveli su u MZOS-u.

- Ako to sve skupa zaživi, znam da ćemo primati kritike iz odgojno-obrazovne zajednice. Oni većinski nisu prirodno naklonjeni tom modelu, iako meni u konačnici nije jasno zašto. Jer, ako je obrazovanje od kuće bolji izbor za neko dijete koje će u školi biti klasificirano kao učenik s ADHD-om, ne znam zašto mu ne bi bilo omogućeno okruženje koje će mu sigurno bolje odgovarati - kaže Kosjenka.

Među recima dviju majki osjeća se doza bojazni da će kao roditelji biti shvaćene kao nekakvi frikovi koji žele djecu odvojiti od tradicionalnog školskog okruženja. Čule su već te kritike, koje zvuče i gore od onih koje su početkom devedesetih pa nadalje dobivali roditelji s djecom upisanom u privatne škole. Za okolinu, oni su bili “kupci ocjena, lagodnog školovanja, roditelji propale djece bez znanja”... Primjeri završenih učenika sa sjajnim karijerama u Hrvatskoj i inozemstvu, upisanima nakon privatnih škola na visokokotirajuća privatna sveučilišta, takve kritike demantiraju.

- Mi želimo bolje obrazovanje za svoju djecu. Bilo bi lijepo kada bi u Hrvatskoj postojale razne vrste škola koje rade po raznovrsnim pedagogijama, kada bi naša zemlja imala slobodno obrazovanje, pluralizam. Ima roditelja koji puno putuju i koji bi definitivno obrazovali dijete samostalno, no ne kod kuće, možda na brodu, u kombiju, na livadi. To mi je u redu jer izbor treba prepustiti roditelju.

Osobno iskustvo

Kada bi postojale privatne škole koje bi financijski bile subvencionirane od države, time i dostupnije roditeljima, a slijedile i različite pedagogije, da, tada bih bila zadovoljnija - obrazlaže Kosjenka, tvrdeći da obrazovanje od kuće privlači niz visokoobrazovanih roditelja, mahom učitelja i IT-ovaca, koji shvaćaju da današnji svijet ne izgleda onako kako je prezentiran u javnim učionicama. Pritom naglasak stavljaju na to da bi se u poučavanje kroz model obrazovanja izvan škole angažirala struka, dakle diplomirani učitelji koji bi slijedili nastavni plan i program.

- Iz osobnog iskustva učiteljice, voljela bih da djeca koja se školuju izvan redovne nastave prođu nastavni plan i program, ali i da ga se proširi u skladu s interesima svakog djeteta. Znam da je i učiteljima danas teško obrazovati paralelno i istim tempom 20 i više učenika u razredu - kaže.

Alex pak dodaje da tehnička postignuća kojima danas raspolažemo, poput poboljšanih virtualnih 3D edukativnih sadržaja, daju mogućnost za obrazovanje na drukčiji način. Uporabom novih tehnologija omogućili bismo djeci više vremena za međusobno druženje kroz razne druge aktivnosti koje djeca danas jedva mogu stizati zbog školskih termina i obveza.

- Nažalost, protiv nas radi demografska situacija - priznaje Alex. U odnosu na ovu jesen, 2020. će na upisu prvašića biti oko 185 razreda manje. Desetak posto je vrlo osjetan gubitak. Dakle, borba sustava za svako dijete tek počinje - kaže Alex, ali odmah joj na pamet pada citat osnivača zadarske privatne gimnazije Nikice Simića iz njegove hit-knjige “Heraklit mračni u hrvatskom školstvu”: “Škola je samo mjesto na kojem djeca dobivaju kontrolirane informacije...”