Naš prvi hotel napravili smo kao najzabavnije i najskuplje igralište od čak 300 milijuna kuna

Li, la, lo... imamo problema sto... li, la, lo, al ne marimo za to”, odzvanjalo je iz dječjeg disca u predvečerje u novom obiteljskom hotelu Amarin koji je Maistra otvorila u Rovinju. “Još jedan put. Noch einmal”, animirala je vesela voditeljica mališane koji su se njihali u ritmu oponašajući njene pokrete.

Oni klinci koji nisu plesali, u velikom su zabavnom odjelu hotela Amarin uživali sjedeći u dizajnerskim stolicama igrajući videoigrice na velikima ekranima, ili mozgajući o znanstvenim zadacima prilagođenim njihovoj dobi u posebnoj znanstvenoj sobi. Neki su se, pak, igrali u golemom parku ispunjenom raznim penjalicama, toboganima, ljuljačkama, podnim trampolinima, didaktičkim igrama i jednim velikim ksilofonom... No najveća atrakcija za najmlađe je umjetnička instalacija Net, golema mreža u dvije razine, postavljena kod lobbyja u samom hotelu, koja je djelo dizajnerskog tima Numen/For Use. Slična je mreža bila nedavno postavljena na Design District festivalu u Martićevoj ulici u Zagrebu. Verzija Numenove interaktivne instalacije, kao i još neke njihove slične instalacije, bile su izložene na mnogim svjetskim izložbama, ali sada je prvi put postavljena negdje trajno. Sve je to tek dio programa koji se ovdje nudi mališanima, a važan dio doživljaja su i vizure na arhitekturu hotela.

 

- Nismo željeli podilaziti djeci nudeći ima Mickeyja Mousea, gusare, morske vile i slično, nego je namjera bila stvoriti jedan obiteljski hotel koji daje istraživačku notu, da ga djeca i roditelji otkrivaju zajedno šetajući kroz pejsaž, istražujući razne nove perspektive, mirise i zvukove…I sama se zgrada hotela organičkog oblika vizualno izmiče dok se gosti kreću oko nje - kaže nam arhitekt Toma Pleić, koji je s arhitekticom Leom Pelivan, autor hotela Amarin, a zajedno čine poznati Studio Up. Taj je višestruko strukovno nagrađivan studio autor projekta “Goli i Bosi” u Splitu, proglašen od virtualtourist.com, prema recenzijama The New York Timesa, CNN-a i The Guardiana, drugim najboljim hostelom u svijetu prije nekoliko godina. Njihovo je djelo i najzanimljivija poslovna zgrada u Radničkoj ulici u Zagrebu od Spectator grupe, kao i svjetski priznata Gimnazija i sportska dvorana u Koprivnici. Hotel Amarin, kategorije četiri zvjezdice, ukupne vrijednosti od 300 milijuna kuna, najveća je ovogodišnja investicija u istarskom turizmu, ali i ulaganje kojim su Adris i Maistra opet potvrdili svoju privrženost razvoju vrhunskog turizma, pritom ponovno uz asistenciju i angažirajući vrhunske hrvatske arhitekte. Ovaj put napravili su jedinstveni hotel u regiji, orijentiran na obitelj.

 

- Postoje mnogi obiteljski hoteli, ali su uglavnom manji i u smještajnoj i ugostiteljskoj veličini, kao i u sadržaju koji nude djeci. Amarin je prvi veliki hotel s kapacitetom za gotovo 1000 gostiju i veličine 22.000 kvadrata s vanjskim sadržajima, koji je prilagođen zabavi za roditelje i djecu. U okružju je 10 hektara zemljišta - kaže Toma Plejić.

Brojne igraonice

Hotel raspolaže sa 280 smještajnih jedinica, od kojih je 264 s pogledom na more i starogradsku jezgru Rovinja. Uz brojna dječja igrališta i igraonice, kreirane prema različitim dobnim skupinama, malim i velikim gostima na raspolaganju su sedam unutarnjih i vanjskih bazena, dok se odraslima ovdje nudi jedna od najvećih Maistrinih wellness i spa zona na površini od 1500 četvornih metara.

Hotelu Amarin prilazi se s ceste na sjeverozapadnom dijelu Rovinja. Ispred nas pojavljuje se suvremeni objekt od 4 kata, koji ne plaši masivnim izgledom, sav je u bijelom perforiranom aluminijskom pročelju na crnoj pozadini, što stvara dojam lagane optičke iluzije. Izgledom je bijela, titrava struktura, organičkog oblika, bez pravih kutova. S obzirom na to da je golema zgrada tlocrtno u obliku “brodske elise”, niti iz jedne pozicije ne izgleda kao mastodont.

Već sam način na koji je označeno ime Amarin ispred ulaza, govori da je ovdje nešto drugačije. Ime hotela je od velikih kocaka, koje izgledaju kao da su ih neka golema djeca ostavila nakon igre. Niti parking zona nije uobičajena za veće hotele te je nekako ležerna. Nad ulazom je velika nadstrešnica koja daje zaštitnički “majčinski” osjećaj, kako nam opisuju arhitekti s kojima smo obišli hotel. U staklu u prizemlju reflektira se vrt koji je u okružje. Ulaz u hotel je prolaz s ostakljenim reflektivnim vrtom sa zelenim biljem, a noću se iza stakla vidi i svjetlosna instalacija od velikih bijelih kapljica.

 

- Poruka je da se ulazi u prostor u kojem dolazi do prekida između realnog, odnosno našeg svakodnevnog radnog života i ulazi se u zonu odmora, opuštanja - objašnjava Lea Pelivan.

Lobby u koji se ulazi je unutarnji centar zgrade, polurazina između javnog i smještajnog. Sve je toplo i lijepo, osjeća se topla ležerna atmosfera, dok djeca trčkaraju okolo; neka su bosa, a druga se njišu na bijelim i smeđim konjićima dizajnera Marca Newsona, kojih je ovdje nekoliko.

 

- Iz predvorja pucaju doživljaji. Kroz staklene prizme aperitiv “Welcome bara” koji se nalazi bočno od predvorja, puca pogled na stari dio Rovinja i crkvu sv. Eufemije. Bar je namješten dizajnerskim namještajem Jaspera Morrisona, Naota Fukasawe i Helle Joungerious. Iz lobbyja se vidi i Numenova plava mreža za penjanje u kombinaciji s mekanim tepihom, a iz nje se, pak, kroz staklene otvore pruža pogled na jednu stranu prema prostoru za dječji fitness, a na drugu prema toboganu u zatvorenom bazenu, sve da bi djeca stekla brzo uvid u ono što ih očekuje - opisuje Toma Plejić.

Dječja recepcija

Mreža koja se vidi iz predvorja miče se kao živa slika dok se djeca po njoj pentraju. I recepcija u lobbyju nije klasična, već je neformalna i kao da je naizgled malo “razdrmana” igračka na koju se djeca mogu penjati. Sve je zamišljeno da se djeca opuste i zezaju dok roditelji razgovaraju sa osobljem. Postoji i dječja recepcija koja može biti i mali auditorij. Zapravo je dominantan osjećaj tijekom boravka u hotelu da je sve nekako udobno, mekano. Možda je tako zbog tapisona na podu kroz čitav hotel, ili zato što u interijeru prevladava topli karakter drva. Čitav je prostor hotela, iako naoko neformalan, dizajnerski osmišljen i suvremena je izgleda. Iz predvorja pa do vrha, do četvrtog kata poput goleme spiralne pijavice, diže se put u bijelim i bež tonovima, koji kao da zove na šetnju pa se neki gosti njime radije penju nego da se voze liftovima. Iz predvorja se prema dolje spušta i jedan zeleni “puž”, kao jedan vrtlog komunikacija - put prema prizemlju koji se stapa s mrežom komunikacija u parteru. U toj je donjoj etaži smješten atraktivan restoran za goste, zamišljen u dva dijela. Prvi je dio koji ima 200 mjesta otvoreniji, ovdje vlada domaća atmosfera, dok self-service nudi, uz bogati meni za odrasle, i poseban meni za najmlađe. Drugi dio restorana, također sa 200 mjesta, u tamnijim je tonovima, u skali boja od tamnozelene prema zagasitožutoj. Ima niz dugačkih zastora kojima se stolovi mogu okružiti i separirati te tako stvoriti intimniji ugođaj za goste. Na plafonu su neobični bijeli aluminijski detalji na crnoj pozadini.

- Kada pogledaš iznad sebe, vidiš geometrijske kodove, tako dijete istražuje, gleda, propitkuje. Čitava je zgrada u geometrijskom kodu tijela i likova koji se mogu odgonetati - kaže Lea Pelivan.

Nas je, na trenutak, zbog toga sve čak malo podsjetilo na neku arhitektonsku ili umjetničku verziju Muzeja iluzija. U donjoj etaži hotela nalazi se i wellness zona, u kojoj se ulazi u svijet tišine i mira. Recepcija geometrijskog oblika napravljena je od slojeva šperploča. Poput goleme špilje, jedan dio uvlači goste prema unutarnjim bazenima i jacuzzijima. Na krovu bazenskog prostora je razapeta bijela mreža s crnom pozadinom, koja opet stvara jedan poseban vizualan efekt. Ovdje je bočno i dio sa saunama, finskom i klasičnom, te parna kupelj i sobe za masažu. Iz centralnog dijela donje etaže, njenog trga, dio se račva prema dječjem centru. Prije njega su prostor za dječji fitness i prostor za fitness za odrasle. Također i jedna polivalentna dvorana u kojoj se prikazuju filmovi, crtići, a mogu se održati i razna natjecanja, zanimljiva predavanja i slično. Nailazimo i na neke udobne niše u prostoru, zapravo sve je razigrano, recimo da se netko poželi igrati skrivača našao bi mnoge odvojene zanimljive kutke za skrivanje. U jednom trenu zgrada kao da se prekida jer njome prolazi staza od parka te se dolazi do velike dječje igraonice. Ona ima teen odjel s raznim igraćim konzolama, nekoliko prostorija za djecu po uzrastima s brojnim sadržajima i igraonicama te znanstvenu zonu. Tendencija je, kažu nam arhitekti, da se ovdje djeci pruži mogućnost znanstvenog istraživanja i učenja kroz igru. Ističe se i ljubazno osoblje.

 

Liftom s trga odlazimo na više katove u kojima su sobe.

- Prizemlje je temperamentno, živo, dok su sobe kontemplativne, mirnije, uglavnom bijele boje. Sobe čak imaju malo modernistički element i EXAT-ovskih manira, matrica, pa je tako iznad kreveta umjesto umjetničkih djela velika didaktička igrica - ovdje su djeca umjetnici koji po dugačkom panou slažu svoje kreacije utiskivanjem valjaka u boji - opisuje Lea Pelivan.

Park mirisa

Većina soba su tzv. family sobe, odnosno dvokrevetne sobe, koje su međusobno spojene vratima, što olakšava komunikaciju gostiju s djecom, ali im ujedno omogućava i privatnost. Sve sobe imaju i integrirane pomoćne ležajeve tako da su brojne kombinacije moguće.

Posebna priča je “park mirisa” ispred hotela prema moru, koji je djelo krajobrazne arhitektice Ksenije Jurčić Diminić. Divna je to rapsodija boja, putova i bilja. Ovdje rastu od drveća čempresi, crnike, klenovi, Judina stabla, narovi, bademi, a od grmlja mirta, zelenika, brnistra, planika, lovor, zanovijet, ružmarin i lemprika. Na dijelu bliže hotelu posađeni su smilje, kadulja, mlječika, stolisnik, plavi kotrljan, modri čičak, babina svila, karanfili, lavanda, pelin i majčina dušica. Parkovni je ovo prolaz prema moru kroz oazu mirisa s otvorenim pogledom na Rovinj. Bočno od hotela na zapadu nalaze se tri kaskadna bazena i snack bar, gornji bazen je dublji i namijenjen za roditelje, donja dva su za djecu, s rijekom bazenom u sredini, dok je na najnižoj razini bazen s atrakcijama za najmlađe. Blizu plaže je i polivalentno igralište, također netipična izgleda sa šarenom grafičkom plohom. U parku koji također ima niz odvojenih prostora za razne doživljaje, napravljen je i astro punkt, kao posebna zona, na kojem će se navečer gostima nuditi pogled prema zvijezdama. Uz zapadnu plažu je restoran Istrian Beach House, zemljanocrvene boje sa zelenim krovom. Istočna plaža za goste je nešto manja, s divnim pogledom na Rovinj, a blizu je još jedan atraktivno uređen restoran Marsea, izgrađen u borovoj šumi. Ujedno, to je i jedina veća zamjerka ovdje, mala plaža, ali kažu da je u planu za iduću godinu uređenje još dvije veće plaže. Veliki dio prostora parka oko hotela javnog je karaktera, otvoren za sve. Arhitekti nam kažu kako je ideja da hotel živi s gradom i participira u ritmu Rovinja, a ne da bude zatvoreni resort.

Oboren rekord

Sam pothvat gradnje hotela priča je za sebe, jer je oboren rekord u brzini gradnje. Naime, na mjestu hotela Amarin donedavno je bio hotel Valdaliso, a u okružju kamp. Prošle jeseni sve je srušeno te je krenula gradnja prema projektu Studia UP, koji je posao dobio pobjedom na Maistrinom pozivnom natječaju.

- Sve je isprojektirano u suradnji s Maistrinim stručnim timom i izvedeno u 18 mjeseci, uz intenzivnu suradnju s građevinskom tvrtkom Kamgrad - ističe Toma Plejić, kojem se tijekom tog razdoblja čitav ured ovdje preselio.

Na projektu su, uz njih, sudjelovali i timovi suradnika, među kojima i Damir Gamulin za prostorne grafike, signalizaciju i zvučne instalacije u totemima, tako da čitav hotel “priča” sa svojim gostima kroz poruke koje se nalaze na mnogim mjestima, a Nenad Vukušić radio je na tekstovima signalizacije.

Za kraj pitamo arhitekte Studija UP, kojima je ovo najveći projekt do sada, koliko im je za stvaranje ovog “dječjeg” hotela pomoglo što su i sami roditelji.

- Dok je bio u tijeku natječaj za hotel, izradili smo nekoliko skica, prijedloga koji su nama bili dobri, ali svaki put kad bismo našu četverogodišnju Lući pitali kako joj se sviđa, rekla je: “Izgleda malo dosadno!”, i tako sve do ovog projekta koji je i ona odobrila - kažu nam Lea Pelivan i Toma Plejić.