Strateško partnerstvo oko Ine i dalje je dosta jako, za sve
U svojoj već poslovično neukusnoj maniri, svoje već tradicionalno ukazanje uoči hrvatskih parlamentarnih izbora obavio je mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto, poželjevši iz Dubrovnika pobjedu bratske - demokršćanske opcije. Sličan istup Szijjarto je imao i prošle godine. Početkom srpnja u Zagrebu se susreo s tadašnjim čelnikom oporbe Tomislavom Karamarkom te s njim raspravljao o bitnim otvorenim pitanjima u hrvatsko-mađarskim odnosima, objasnivši taj sastanak željom da "bilateralni odnosi ne počnu od nule ako desnica dođe na vlast". Doduše, tada još u javnosti nije bilo poznato da Karamarkova životna partnerica ima konzultantski ugovor s MOL-ovim lobistom u Hrvatskoj.
Kad je desnica na koncu došla na vlast, vrlo je brzo eksplodirala "afera konzultantica", a nekadašnji šef oporbe i novi prvi potpredsjednik Vlade morao se braniti od optužbi da je s Mađarima razgovarao u budućnosti Ine, dok su članovi njegove obitelji bili u neizravnim poslovnim vezama s tom kompanijom. Dakako, nešto bi o tome mogao reći i Szijjarto, no prvi čovjek mađarske diplomacije očito je obolio od selektivne amnezije, pa je u intervjuu Večernjem listu na pitanje o lanjskim srpanjskim razgovorima s Karamarkom odgovorio da "nije siguran" jesu li tada razgovarali o odnosima Ine i MOL-a. No, parafrazirajući narodnu izreku, ako nije sigurna koza, ne laže rog. Rog je u ovom slučaju izvještaj mađarske državne informativne agencije MTI, koja je - izvještavajući o susretu Karamarka i Szijjarta - veći dio svog članka posvetila upravo odnosima Ine i MOL-a, citirajući Szijjartovu izjavu kako bi "volio da odnosi Ine i MOL-a služe kao jak poticaj za suradnju dviju država".
Do željenog poticaja suradnji nije došlo, a hrvatska javnost, nažalost, nikad neće ni doznati je li Karamarko tom prilikom mađarskom kolegi spomenuo da bi poticaj boljim odnosima bio i taj da tamošnja vlada hrvatskom pravosuđu omogući pristup šefu MOL-a Zsoltu Hernadiju, pravomoćno optuženom za mito pred sudom jedne članice EU. Mađarska je to, podsjetimo, onemogućila pod egidom "zaštite nacionalnih interesa". A možda je baš i to - shvaćanje koncepta "obrane nacionalnog interesa" - razlog zbog kojeg će uskoro i četvrta Vlada ući u Banske dvore, a da je problem Ine neriješen. U Hrvatskoj se tijekom rasprava o stanju nacionalne naftne kompanije često ponavlja stav da je Inu uništila politika. Taj zaključak je točan, ali ne samo u smislu štetnog upravljanja kompanijom nego puno više u okvirima nepostojanja jasne i čvrste političke volje da se kompanija dovede u sferu uspješnog i zakonitog poslovanja. Sve ove godine spora hrvatske Vlade i MOL-a mađarska kompanija imala je formalne i neformalne saveznike unutar domaćeg političkog establišmenta, koji su iz raznih partikularnih interesa ili pukog neznanja podrivali koherentni i koordinirani stav i djelovanje svih razina državne vlasti prema MOL-u - osnovni preduvjet postizanja novog suvlasničkog konsenzusa o budućnosti Ine.
Valja se podsjetiti, cijela afera počela je još krajem 2009. godine nakon odlaska Ive Sanadera iz Vlade. Njegova nasljednica krenula je u rješavanje odnosa, no ključni element pritiska na MOL - zakon koji bi privremeno spriječio bilo koga da stekne većinski udjel u Ini - minirao je tadašnji ministar vanjskih poslova, a sadašnji glavni tajnik HDZ-a, tvrdivši da će to ugroziti hrvatski proces pridruživanja Europskoj uniji. Uskoro su došli izbori i promjena vlasti, a MOL-ovi su zastupnici u neslužbenim razgovorima izražavali nadu da će "s novom vladom znatno bolje surađivati". Stigla je Kukuriku koalicija i novo izdanje heterogene politike, gdje su se određene struje unutar SDP-a - okupljene oko ministra financija - zalagale za čvršći stav prema Mađarima, dok su se vrh stranke i tadašnji šef partnerskog HNS-a zalagali za "oprezniji pristup".
Ta dihotomija nastavit će se tijekom cijelog mandata, pa dok će ministar gospodarstva formalno voditi pregovore s Mađarima, premijerov intimus i šef Nadzornog odbora Ine četiri će godine provesti družeći se s MOL-ovim predstavnicima na egzotičnim putovanjima, ne uspjevši pritom potaknuti ni promjenu evidentno nezakonitog modela upravljanja tvrtkom, a sam premijer cijelu će priču kontinuirano - relativizirati tvrdnjama o tome kako je to "HDZ-ova priča". I opet su Mađari dočekali izbore, samo da bi se željeni dolazak desne opcije na vlast nakon samo pola godine urušio pod teretom mutnih odnosa njezina čelnika. Pred nama su novi izbori, a iza gordih izjava o Ini s obje strane političkog spektra valja se zapitati što se promijenilo? U HDZ-u je i dalje na visokoj poziciji nekadašnji glavni Karamarkov energetski operativac Darko Horvat, u SDP-u konzistentni Milanović sad najavljuje otkup Ininih dionica od MOL-a - isto ono što je još 2013. proglasio "poslovnim avanturizmom", a i Szijjarto je opet u Hrvatskoj. Strateško partnerstvo, očito, i dalje je dosta jako...