'Najuspješnije reforme u kulturi uvijek su dolazile 'odozdo'. Nadam se da će me pamtiti kao ministricu koja je znala slušati potrebe cijelog sektora'

Uoči i nakon formiranja Plenkovićeve Vlade ni oko jednog ministarstva nije postojala tako burna raspra kao oko Ministarstva kulture. Imenovanje Nine Obuljen Koržinek na mjesto ministrice kulture izazvalo je revolt jednog dijela braniteljskih udruga, konzervativnih skupina, pa i dijela HDZ-a, a s druge strane pobudilo neočekivani entuzijazam mnogih kulturnjaka, te dijela javnosti koji obično nije baza HDZ-a. U tim raspravama, međutim, najmanje se razgovaralo o onom najbitnijem - kulturnoj politici. U resoru punom otvorenih problema, ministricu kulture čeka mnogo posla, a mi smo željeli doznati koji su joj planovi.

Između vas i vašeg prethodnika u Ministarstvu kulture postoji razmimoilaženje oko nalaza upravnog nadzora u HAVC-u, gdje ste vi bili članica Upravnog vijeća. O tome se dosta pisalo, no zapravo javnost nije saznala koji je meritum spora?

- Ne radi se o razmimoilaženju između mog prethodnika i mene, nego o proceduri prilikom provedbe upravnog nadzora. U postupku upravnog nadzora provedenog u Hrvatskom audiovizualnom centru Ministarstvo kulture donijelo je niz zaključaka i preporuka te je tražilo očitovanje ravnatelja HAVC-a i Upravnog odbora koji su se očitovali. Kako sam šest godina bila dužnosnica u Ministarstvu kulture zadužena, među ostalim, za medije i audiovizualne djelatnosti, znala sam da se niz problema može riješiti isključivo u koordinaciji između HAVC-a i Ministarstva. Poteškoće mahom proizlaze iz nestandardnog djelokruga rada HAVC-a s jedne strane te, s druge strane, neadekvatnog administrativnog okvira u koji je ista ustanova na neki način zarobljena. Nažalost, izostala je komunikacija, ravnatelj i članovi Upravnog odbora nisu mjesecima mogli dobiti termin za razgovor u Ministarstvu. Potaknut ću žurno rješavanje onih pitanja, te uspostaviti komunikaciju s HAVC-om, ali i svim drugim ustanovama za koje je Ministarstvo nadležno.

Tijekom tih rasprava iz dijela braniteljskih udruga pojavila se teza koju osobno držim jako opasnom: da Hrvatska ne bi trebala financirati film koji se bavi mogućim negativnim epizodama iz Domovinskog rata. Volio bih da kao ministrica kulture iznesete stav o toj tvrdnji.

- Koliko je meni poznato, braniteljske udruge nisu nikada iznijele takve tvrdnje. U slučaju njihovih prosvjeda radilo se o konkretnom slučaju jednog dokumentarnog filma za koji smo i mi, kao Upravni odbor, zaključili da su grubo prekršena pravila i ugovorne odredbe te smo još u rujnu 2015. uputili ravnatelja da poduzme nužne pravne korake, a poslije i zatražili da se u ime HAVC-a ispriča hrvatskoj javnosti, što je u travnju ove godine i učinio. U Hrvatskoj je snimljen niz filmova o Domovinskom ratu koji su se bavili različitim aspektima - od osobnih i obiteljskih trauma pa do nekih, kako ih vi nazivate, negativnih epizoda. Prilikom odluke o dodjeli sredstava za film mnogi su kriteriji koji uz tematiku uključuju u prvom redu kvalitetu scenarija, relevantnost autora, ocjenu producenta i ostalo. Niz jasno definiranih kriterija rezultira odlukom o financiranju ili nefinanciranju nekog filma. Prije dvije godine HAVC i Ministarstvo branitelja su pokrenuli natječaj “Priča iz Domovinskog rata”. Stotine priča sudionika Domovinskog rata i njihovih obitelji, ljudi raznih stručnih profila i obrazovanja javili su se na natječaj. Izabrana je priča, a u drugom krugu i najbolja adaptacija te je u šibenskom zaleđu snimljen film mlade autorice Kristine Kumrić. Film je imao premijeru na A festivalu u Torontu, a američki ga je tisak oduševljeno prihvatio. U istom trendu HRT je producirao izvrstan “Broj 55”, punokrvni ratni film Kristijana Milića. HAVC financira igrani film o tragediji Ovčare, kao i film u nastajanju o generalu Gotovini.

Filmska zajednica jako je uznemirena činjenicom da Ministarstvo kulture nije poštovalo svoje obveze vezane uz poticaj stranim produkcijama koje snimaju u Hrvatskoj. S druge strane, postoji i prigovor da su poticaji bačeni isključivo na leđa resora kulture, a da od stranih filmaša koristi imaju i turizam i malo poduzetništvo? To je problem koji morate rješavati brzo, unutar rebalansa budžeta?

- Radila sam na donošenju Zakona 2011. godine i upoznata sam sa svim dobrim stranama sustava poticaja, ali i s problemima vezanim uz osiguranje sredstava koji su započeli 2012. godine, kada je Ministarstvo kulture, usprkos činjenici da smo u primopredaji dali jasne projekcije koliko će se novca morati osiguravati, propustilo uključiti novu stavku u proračun. Te su se godine poticaji rješavali u suradnji s drugim resorima i od tada do danas svake se godine potrebna sredstva prikupljaju putem preraspodjela, rebalansa i drugih resora. Izborni program HDZ-a, pa onda i program Vlade, jasno su se odredili prema sustavu poticaja ističući važnost ovog sustava i koristi koje se postižu zapošljavanjem sada već više od 1500 ljudi godišnje, ulaganjem u nacionalne kapacitete filmske produkcije, turizam, ugostiteljstvo itd. Slijedom svega toga, ova će Vlada osigurati potrebna sredstva, nastaviti s provedbom sustava poticaja, te ga ojačati. Prihodi od sustava poticaja generirani ovim modelom rasli su stopom od 100 posto tijekom prvih četiriju godina, od početna 24 milijuna kuna 2012. do 166 milijuna 2015. godine. Ovu je godinu obilježila poslovna nesigurnost i suzdržanost poslovnih partnera zbog nejasnog stave Vlade oko sustava poticaja, tako da je nacionalna zarada sa 166 milijuna pala na pedesetak milijuna kuna. Sigurna sam da nije nemoguće vratiti izgubljeno povjerenje.

Tijekom mandata vaše prethodnice bili ste kritični prema izmjenama zakona vezanih uz HRT. Osobno mislim da su kasniji događaji pokazali da ste bili u pravu. Može li se očekivati da će se legislativa opet mijenjati?

- Godine 2012. tadašnja koalicija u nedemokratskoj proceduri donijela je Izmjene i dopune Zakona o HRT-u koje su omogućile da vladajuća većina samostalno imenuje glavnog ravnatelja HRT-a. Uz to što je to bilo loše i nedemokratski, te što smo dobili kritike zbog izrazite politizacije upravljanja HRT-om, sada se vide i druge posljedice takve brze izmjene Zakona. Naime, u toj žurbi propustilo se do kraja uskladiti sve dijelove Zakona pa se dogodila ova današnja situacija u kojoj je HRT bez vodstva - situacija koja po Zakonu iz 2010. godine nije bila moguća. Prioriteti ove Vlade vezani uz HRT su jasni, prvo se mora žurno u Saboru imenovati vršitelj dužnosti, nakon čega treba raspisati natječaj za glavnog ravnatelja. HRT je pokrenuo inicijativu za izmjene Ugovora između Vlade i HRT-a, pa očekujem da ćemo otvoriti pregovore te postići dogovor oko njegovih izmjena. U tom će se procesu HRT-u moći jasno postaviti ciljevi i očekivanja vezani uz restrukturiranje. Na kraju, ali ne manje važno, razmotrit ćemo zakonodavni okvir te u propisanoj proceduri, uz široku javnu raspravu, predložiti izmjene Zakona kako bismo osigurali potrebnu neovisnost HRT-a i vratili funkcioniranje HRT-a u demokratske okvire.

Što mislite o prijedlogu Mosta o smanjenju RTV pretplate? Mislite li da je način na koji se ta pretplata danas troši transparentan i zadovoljavajući?

- Most je pitanju pristojbe pristupio kroz prizmu namjere smanjenja opterećenja naših građana i to je legitimno. Međutim, već u razgovorima o formiranju Vlade partneri su se složili da se radi o mjeri koja treba određeno vrijeme za provedbu, te kojoj moraju prethoditi određene druge mjere kao što je revizija Ugovora te provedba programa restrukturiranja. U raspravama o visini pristojbe nikad ne smijemo zaboraviti vrijednost i važnost javne usluge koju HRT pruža i zbog čega sve europske države osiguravaju stabilnu potporu svojim javnim RTV servisima.

U vrijeme mandata Andree Zlatar Violić kritizirali ste tadašnju medijsku politiku tvrdnjom da ona stvara umjetni jaz između komercijalnih i neprofitnih medija. Vaš prethodnik problem je riješio (ili “riješio”) tako što je ukinuo potporu neprofitnim medijima. Koja će biti vaša politika u tom području?

- Da, kritizirala sam tadašnje Ministarstvo jer se stjecao dojam da je jedini interes medijske politike osigurati financiranje neprofitnim medijima. Uz to što sam smatrala, a smatram i danas, da se stvarala neprirodna situacija konfrontacije između komercijalnih i neprofitnih medija, taj je postupak bio polovično proveden, a cijeli sustav nije bio usklađen s pravilima o državnim potporama. Umjesto kategorije neprofitnih medija, gdje je jedini kriteriji pitanje pravne osobnosti, mislim da treba razmotriti i druge kategorije. Napominjemo kako Ministarstvo kulture već više od godinu dana radi na programu “Razvoj medija zajednice” koji bi se trebao financirati iz Europskog socijalnog fonda i koji je, prema podacima koje sam dobila u primopredaji, u visokoj fazi pripreme.

Posljednjih godina smo svjedoci niza afera vezanih uz (ne)potvrdu intendanata nacionalnih kazališnih kuća. Gradovi gotovo u cijelosti plaćaju HNK-ove, a nemaju posljednju riječ u kadroviranju. Ima li to smisla?

- Mislim da to nema smisla, mnogi stručnjaci slažu se da je taj institut potvrde nešto što pripada jednom drugom vremenu. Moje je mišljenje da bi puno sretnije, u slučaju nacionalnih kazališta, bilo uvesti institut prethodnog mišljenja Ministarstva kulture ili, još bolje, Kulturnog vijeća za dramsku umjetnost o ponuđenim programima, a zatim prepustiti Kazališnom vijeću, odnosno osnivaču, da imenuje intendanta. Moramo graditi povjerenje između partnera i izgrađivati dobre demokratske standarde.

 Mislite li da hrvatski sustav kazališta treba promjene i koje?

- Zakon o ustanovama ostavlja po mom mišljenju premali prostor ravnateljima kako bi mogli voditi kadrovsku i programsku politiku. Ne najavljujem nikakve radikalne reforme, jer mislim da prije bilo kakve cjelovite reforme treba provesti široku stručnu i javnu raspravu. Smatrala bih velikim postignućem ako bismo tijekom četverogodišnjeg mandata institucije u kulturi uspjeli više približiti programskom financiranju, te uspjeli dati veće ovlasti ravnateljima vezano uz zapošljavanje i druge oblike angažmana umjetničkog i stručnog osoblja, planiranje i realizaciju programa.

Mislite li da je sustav “nacionalnih festivala” (Pula, Dubrovnik, Split) kakav danas imamo smislen? Riječ je o sustavu koji mi se čini kompliciranim i tromim, a nisu baš jasni kriteriji po čemu neki festival stječe taj status. S druge strane, taj je sustav nepromijenjen desetljećima.

- Slažem se s vama da je taj sustav u velikoj mjeri ostao nepromijenjen još iz vremena prije hrvatske neovisnosti. Jedna od tema koje sam namjeravala otvoriti u vrijeme mandata državne tajnice bilo je pitanje festivala, i to ne samo nacionalnih festivala nego i brojnih drugih festivala koji bi, po mom mišljenju, trebali biti različito vrednovani ovisno o tome je li njihov primarni fokus promocija umjetničke izvrsnosti, jesu li okrenuti prvenstveno turistima ili, što je često slučaj, zapravo kompenziraju izostanak redovitih priredbi i manifestacija.

Područje knjige je dio kulture koji najviše ovisi o Ministarstvu kulture, a - čini mi se - i najzapušteniji dio kulture. Ujedno, to je vruć krumpir čije se sustavno rješavanje stalno odgađa, a interesni akteri u području knjige (pisci, izdavači, knjižari…) kao da imaju oprečne prioritete i interese. Što mislite napraviti u politici knjige?

- Još 2004. sudjelovala sam u radu Radne skupine za reformu politike prema knjizi; u isto vrijeme otvorili smo dvije važne reforme: prema knjizi i audiovizualnom području. Reforma audiovizualne politike uspješno se provodi već deset godina i bez obzira na mnoge probleme i ponekad disonantne tonove i percepciju rada, rezultati su vidljivi. Žao mi je da u području knjige nismo postigli takve rezultate i to smatram jednim od prioriteta ovog Ministarstva. Ključno je da se svi koji sudjeluju u lancu knjige (autori, izdavači, distributeri, knjižnice...) slože oko načina rješavanja problema i budu spremni zajedno sjesti za stol.

Kao građanin i povremeni aktivist, dugo sam frustriran netransparentnim radom službe za zaštitu spomenika koja je dio vašeg Ministarstva. Konzervatorske odluke, podloge i elaborati nisu javni, a spomenička renta je vjerojatno najnetransparentnije trošen parafiskalni namet u kulturi. Možemo li se nadati da će se takvo stanje promijeniti?

- Krenula bih od spomeničke rente - sredstva rente koriste se isključivo za ulaganja u kulturnu baštinu i u slučaju Ministarstva kulture sve je vrlo jasno i transparentno. Na temelju javnih poziva iz nje se financiraju izrada dokumentacije, obnova, ali i izrada brojnih projekata složenih rekonstrukcija koji pridonose revitalizaciji naših zaštićenih povijesnih cjelina.

Prije kraja mandata, 2011. godine, usvojena je Strategija zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine koja, nažalost, nije implementirana. Namjeravamo u najkraćem roku izraditi Akcijski plan za provedbu Strategije. U konzervatorskoj službi rade mnogi vrhunski stručnjaci koji su posvećeni svom poslu. Opseg njihova posla (uzmite npr. samo legalizaciju) značajno se povećao, a zbog zabrane zapošljavanja teško možemo popunjavati mjesta onih koji odlaze u mirovinu ili na bolje plaćena radna mjesta. Naše je strateško opredjeljenje vratiti dignitet struci, omogućiti nova zapošljavanja stručnjaka, njihovo sustavno usavršavanje te prijenos znanja mlađim generacijama profesionalaca.

Kad je Andrea Zlatar Violić odlazila s pozicije ministrice kulture, govorilo se da je (bez obzira na kritike na njen rad) iza sebe ostavila jedan “spomenik” - Treći program HTV-a. Kad budete odlazili s ove funkcije, po kojem “spomeniku” biste voljeli da vas pamte?

- Imam potrebu komentirati taj spomenik s obzirom na to da sam aktivno sudjelovala u inicijativi udruga koje su utjecale na pokretanje programa HTV 3. Moram podsjetiti da nam tadašnje Ministarstvo nije dalo podršku tako da je, po mom mišljenju, HTV 3 spomenik uspješne inicijative udruga u kulturi, a ne Ministarstva kulture. To je još jedna potvrda onoga što sam i kao dužnosnica i kao istraživačica kulturnih politika često ponavljala: najuspješnije reforme u kulturi uvijek su dolazile “odozdo”. Stoga se nadam da će me pamtiti kao ministricu koja je znala slušati i prepoznati očekivanja, inicijative i potrebe hrvatskih umjetnika, strukovnih udruga i cijelog kulturnog sektora.