VOLONTIRA OD 15 GODINE, SADA JE DOBILA I ZASLUŽENO PRIZANJE Ivana Cvetko: 'Kad čovjek vidi kako malo je dovoljno da se bude sretan, posrami se'

Ivona Cvetko volontira od svoje 15. godine, a jučer je dobila i prvu nagradu za sav trud i ljubav koju je proteklih godina uložila u pokušaj da svijet napravi boljim mjestom za život.

Na maloj svečanosti, koja je održana u prostorijama Društva tjelesnih invalida (DTI), dobila je nagradu Vedran, koja se ove godine dodjeljuje prvi put. Zaslužila ju je, svi su bili složni, zbog svega što je učinila na ovogodišnjem, kao i lanjskom, Festivalu jednakih mogućnosti.

Poteškoće

Ivonu je nagrada iznenadila. Kaže kako nije očekivala da baš ona bude odabrana od 200 volontera, koliko ih svake godine sudjeluje. Festival jednakih mogućnosti zapravo je na neki način upravo festival volontera, a njima se prošle godine pridružila i Ivona.

- Prošle sam godine odlučila kako bih i sama mogla postati dio te lijepe priče. No, nisam očekivala da ću se jako vezati za sve ljude koji su sudjelovali, za tu prekrasnu atmosferu. Moj posao prve godine bio je dočekivati grupe koje dolaze nastupati - bili su to uglavnom mladi s poteškoćama, koji su plesali i pjevali - kaže 22-godišnja Ivona, inače studentica socijalnog rada, koja je ove godine pomagala u organizaciji posla na festivalu.

Druženje

Posao volontera u njenom slučaju je značio da dočeka neku grupu izvođača i s njom provede vrijeme sve dok oni ne odu s festivala. To znači razgovor, hrabrenje, čašu vode, osmijeh i pohvalu na kraju. Ne zvuči kao nešto veliko, ali jest - pojašnjava mlada volonterka.

- Kad čovjek vidi kako malo je dovoljno da se bude sretan, posrami se. Mnogi traže puno od života i nezadovoljni su jer to ne dobivaju. No grupe s kojima sam radila na festivalu pokazale su mi da je sreća riječ ohrabrenja, mali osmijeh. Svaki put kad bih vidjela koliko su, primjerice, djeca s Down sindromom, oduševljena činjenicom da im ljudi plješću, to me neopisivo ganulo i usrećilo - priča Ivona, koja je svoj volonterski put počela u prvom razredu srednje škole.

Posveta

Tada je u rodnom Čakovcu počela volontirati za udrugu Zora, a nakon toga je pomagala i na pedijatrijskom odjelu u bolnici, kao i u Udruzi tjelesnih invalida. Nagrada koju je primila nosi ime Vedran, u čast pokojnog Vedrana Bouše, naivnog slikara s teškim tjelesnim oštećenjem, koji je slikao ustima. Vedran je često izlagao na Festivalu, a znao je i slikati tik uz scenu za vrijeme održavanja festivala, povremeno prateći grupe koje su nastupale. Preminuo je 2007. godine, u 52. godini života. Kako je ove godine vodstvo Festivala odlučilo prvi puta dodijeliti nagradu, nisu se dvoumili: zvat će se po Vedranu, koji je njima bio simbol borbe i pobjede. On nikad nije dozvolio da ga tjelesni invaliditet spriječi u bavljenju ovim što je jako volio.

- Odlučili smo da se trofej svake godine predaje u ruke novog najvolontera. Tako će Vedran živjeti i biti među mladima, koje je obožavao. On je živio za naš festival, obožavao se družiti s volonterima i zato se činilo ispravnim da se naša nagrada zove baš po vedranu- kaže Milan Ožegović, predsjednik Društva tjelesnih invalida.