Neustrašiv i brutalan: Barun von Ungern, posljednji ruski kan
"U Europi je i prije i poslije baruna von Ungerna bilo mnogo ljudi koji su na Istoku tražili duhovnu podršku", napisao je ruski autor Leonid Juzefovič u romanu "Samodržac pustinje". "Međutim, samo njemu je pošlo za rukom duhovnu podršku pretvoriti u vojno uporište."
Ungern je bio ruski plemić njemačkog porijekla koji je svoje posljednje dane proveo boreći se u Mongoliji i Sibiru, u pokušaju da obnovi Rusko Carstvo pomoću svojih azijskih konjanika.
Budist s mačem
Roman von Ungern za vrijeme Prvog svjetskog rata / Arhiv
Odluka da ode na istok nije bila slučajna. Ungern je bio oduševljen azijskom kulturom i prije toga je nekoliko puta posjetio ovu regiju. Posebno se zanimao za tibetski budizam i život Mongola, Burjata i drugih azijskih naroda koji žive u Rusiji i oko nje. I ti ljudi su poštovali Ungerna, naročito zbog njegove jahačke vještine. To obostrano poštovanje i razumijevanje je dobro došlo Ungernu u njegovim kasnijim ratnim avanturama u Mongoliji.
Barun je primio budizam, ali, naravno, nije primio njegove principe koji odbacuju nasilje. Kada je Vladimir Lenjin s boljševicima uzurpirao vlast 1917. godine, Ungern je objavio da je lojalan obitelji Romanov. U ruskom građanskom ratu borio se u Sibiru zajedno s ostalim pripadnicima "bijelog pokreta" protiv "crvenih".
Posljednji ruski kan
Mongoli su kovali Ungerna u zvijezde. Bogd-kan je ponovo postao vladar i dodijelio je Ungernu titulu kana – najviše zvanje mongolskog vojskovođe. Barun je imao veliku vlast u Mongoliji. Mongoli su ga čak nazivali "bogom rata" zbog toga što je porazio okupatora.
Ungern je vršio represije, tj. naredio je da se ubiju tisuće ljudi. Prema ruskom povjesničaru Sergeju Kuzminu, po barunovom naređenju je od veljače do kolovoza 1921. godine pobijeno oko 850 ljudi. Bio je surov i brutalan. Nije prezao ni od ubijanja vlastitih suradnika i izricanja smrtne kazne čak i za sitne prekršaje.
Bračni par u mongolskoj narodnoj nošnji, Mongolija, 1920. / Arhiv
Sve mu to ipak nije bilo dovoljno. Planirao je svoju vlast proširiti i izvan Mongolije. Po riječima Stanislava Hatunceva, njegov plan je bio krenuti u "križarski rat protiv Zapada kao izvora revolucija i, koristeći snagu Azije, uspostaviti ’azijsku’ kulturu i vjeru u čitavoj Euroaziji i tako obnoviti pale monarhije".