Melankolične vrane radnika u jednoj koruškoj prosekturi

SUBOTNJA MATINEJA - Kad u Zapruđu pred kišu polude vrane, pomislim na slovenskog slikara Jožu Tisnikara i prvu njegovu vranu koju sam vidio na nekoj skupnoj jugoslavenskoj izložbi, u Sarajevu sredinom osamdesetih. Ničega se drugog od te izložbe ne sjećam, osim da je bila zima, da je vrana sa slike imala tužan pogled i da je slika bila veoma tamna, sivo-zeleno-crna. Tisnikarove vrane potom sam našao u jednoj beogradskoj monografiji, čini mi se u izdanju odavno zamrlog Izdavačkog preduzeća Vuk Karadžić, u kojoj je o slikaru pisao Nebojša Bato Tomašević, onodobni likovni entuzijast, nakladnik i stručnjak za naivno slikarstvo. Imao sam tu knjigu na Sepetarevcu, ne znam gdje je u međuvremenu nestala. Devedesetih Tisnikarove vrane viđao sam po Ljubljani, čini mi se na dvije izložbe, jednoj skupnoj i drugoj monografskoj, a potom i u dnevnim novinama što sam ih jednog listopada pri povratku iz Beča kupio na jednoj slovenskoj benzinskoj pumpi.