Zašto smo Olivera ispratili kao sveca

PIŠE MILANA VUKOVIĆ RUNJIĆ - Pišem ovo na dan Oliverova sprovoda na Korčuli pa mi “nećete zamirit” što vam neću prešutjeti da sam sinoć do kasno u noć gledala u more kojim je otplovilo njegovo tijelo. Ta je noć Oliverova putovanja u Velu Luku bila topla i vedra, baš kao tolike u kojima je na sceni, za klavirom i mikrofonom, svojim pjesmama konkurirao nečemu tako dubokom i lijepom kao što je ljetno plavetnilo. Pa zato i ne čudi što je arhetipski Dalmatinac ispraćen poput čudotvorca i mistika, da je njegovo tijelo nošeno Rivom kao što bi se nosilo tijelo nekog davnog, posvećenog kralja.