GRAD UZBUNJEN SMS-om Sustav je u sekundi poslao poruku na milijune mobitela da bi ljudi znali tko je opasni terorist

Frank DiGirolamo je u ponedjeljak ujutro, na putu do posla, svratio u malu trgovinu na Manhattanu. Kada je izašao iz nje, na križanju 37. ulice i Sedme avenije suočio se s neobičnom bukom.

“Odjednom sam čuo telefone ljudi koji su hodali u svim smjerovima. Oglasio se čak i mobitel prodavača voća na štandu”, ispričao je za New York Times.

Bio je to trenutak kada su se u lov za Ahmadom Khanom Rahamijem (28), osumnjičenikom za dvostruki bombaški napad u New Yorku i New Jerseyju ovaj vikend, odlukom tamošnjih vlasti uključili milijuni običnih građana.

Zvuk poruke u slučaju izvanrednih situacija, primjerice vremenskih nepogoda ili otmice djece, bio im je poznat otprije. No, ovaj je put nešto bilo drugačije - nacionalni sustav uzbunjivanja Wireless Emergency Alerts - WEA prvi je put korišten kao elektronička tjeralica.

Poruka koji su dobili stanovnici New Yorka i dijela New Jerseyja u ponedjeljak ujutro bila je jednostavna: “Traži se Ahmad Khan Rahami, 28-godišnji muškarac. Pogledajte medije za sliku. Ako ga vidite, zovite 911”. Bilo je to tek nekoliko kratkih rečenica, no upečatljiv podsjetnik dosega i sveprisutnosti snaga provedbe zakona u doba terorizma i digitalne tehnologije.

Još od 2013.

Sustav nije nešto novo. Uspostavljen je prije nekoliko godina kao pomoć vlastima u trenucima kaosa ili potencijalne opasnosti. Korišten je nakon napada u Bostonu 2013. kada su se ubojice, braća Carnajev, dali u bijeg, ali i nedavno tijekom uzbune na aerodromu u Los Angelesu zbog lažne pucnjave. U oba je slučaja ljudima rečeno da se sklone ili su im slali vijesti o najnovijim sigurnosnim informacijama.

Ono po čemu je najnoviji slučaj drugačiji jest to što su građani sada bili pretvoreni u produženu ruku vlasti, njezine oči i uši, dakle u ulozi koja nosi i određeni rizik jer se na meti mogu naći i nevine osobe.

- To je alat koji ćemo koristiti i u budućnosti - rekao je Bill de Blasio, gradonačelnik New Yorka, i dodao da klasična tjeralica odlazi u povijest. - Ovo je novi pristup koji uključuje cijelu zajednicu - istaknuo je de Blasio.

U sklopu nacionalnog sustava postoje tri oblika uzbunjivanja: u slučaju oluja i drugih prijetnji za javnu sigurnost, zatim tzv. Amber Alerts u slučaju otmice djece te poruke predsjednika. Korisnici mobitela mogu blokirati sve poruke tog tipa, osim predsjednikove - koja još nikad nije niti poslana.

U samom New Yorku sustav se koristio nekoliko puta od 2012.: tri puta tijekom uragana Sandy, jednom za zabranu putovanja tijekom snježne oluje 2015. i dva puta ovaj vikend. No, korištenje ovog sustava u terorističkim napadima nije nepoznato. Kada je ovoga ljeta mladi Nijemac iranskoga podrijetla u Münchenu krenuo u napad na strance, münchenska je policija  koristila sličan sustav kojim je izvještavala građane preko svih društvenih mreža i mobitela o stanju u gradu. Prvo su upozoreni vozači da otvore put policijskim i vozilima Hitne pomoći, a zatim su bili izvješteni da svi koji su u blizini mjesta napada odmah potraže mjesto u koje se mogu skloniti - pozvali su i stanare da otvore vrata ljudima s ceste. Poruke su stizale na njemačkom, a zatim i na turskom i engleskom jeziku dok opasnost nije prošla. 

Različite reakcije

Policija u New Yorku je prvu poruku, ograničenog dosega, poslala u subotu nakon napada u četvrti Chelsea, upozoravajući ljude da se klone prozora jer uklanja neaktiviranu bombu na 27. ulici. Druga, mnogo šireg dosega, poslana je u ponedjeljak ujutro, tek nakon što je skupljena kritična razina dokaza protiv Rahamija. Oko 7 sati ujutro John J. Miller, zamjenik povjerenika za obavještajne poslove i protuterorizam u njujorškoj policiji, dao je naređenje Službi za odnose s javnošću da proširi tu informaciju. Ured je zatim kontaktirao gradsku agenciju za upravljanje kriznim situacijama čiji su djelatnici brzo odlučili da će poslati WEA-u.

- Radilo se o osobi koju se smatralo ekstremno opasnom - rekla je Nancy Silvestri, glasnogovornica agencije. Trebalo im je 15 minuta da se dogovore o sadržaju i jeziku poruke te da je odobre. Poslana je u 7.57 sati.

Reakcije su bile različite. Jedni su pomislili, prenosi New York Times, “OK, pazit ću danas”, drugi su otkazali planove, a treći panično počeli provjeravati fotografiju bjegunca, strahujući da mu nalikuju. Među njima je bio i Pakistanac Shuja Haider iz Brooklyna.

- Danas mi tamniji dečki hodamo okolo zabrinuti zbog terorizma kao i svi drugi. No, zabrinuti smo i da će nas kriviti za to - rekao je Haider.

Pomalo zabrinjavaju i rezultati nedavnog istraživanja u kojem su ispitanike suočili s porukom uzbune zbog jedne fiktivne situacije. Ispitanici su te poruke, ograničene na 90 znakova, doživjeli kao zbunjujuće i žalili se da šire strah. Josh Gottheimer, koji je sudjelovao u stvaranju sustava uzbunjivanja u New Yorku 2011., tvrdi kako je ključ uspjeha te poruke uzbune slati u primjereno vrijeme i ne prečesto. U slučaju terorista vuka samotnjaka, tvrdi, to je opravdano.

Obiteljski restoran

Dakle, u trenutku kad je Rahami uhićen, većina stanovnika New Yorka i New Jerseyja već je znala kako izgleda. Sada doznaju i ostale detalje iz njegova života.

Ahmad Khan Rahami je radio, pa čak i vodio, obiteljski restoran First American Fried Chicken i živio u stanu iznad njega s ostatkom svoje obitelji, među ostalim sa strogim ocem Mohamedom i braćom.

Prijatelji su ga zvali Mad (u prijevodu, ljut), no to ime nije odgovaralo njegovoj osobnosti. U srednjoj školi je bio srdačan, duhovit, svi su ga voljeli. Poslije će ga većina ljudi opisivati kao prijateljski raspoloženog mladića koji bi im besplatno davao hranu kada nisu imali novca.

Imao je mnogo prijatelja i djevojaka, pa čak i dijete sa svojom srednjoškolskom ljubavi, a volio je brzinu i utrke Hondom Civic. Nosio je zapadnjačku odjeću, dopuštao bi da se u stražnjem dijelu restorana, koji je nudio jeftinu i jednostavnu hranu, održavaju reperska natjecanja.

Bio je, tvrde neki njegovi prijatelji, prototip imigranta, rastrgan između svoga podrijetla i novog stila života. Nosio je zapadnjačku odjeću, radio poslije škole u supermarketu, obožavao afganistansku glazbu i svaki petak odlazio moliti u džamiju. Često se svađao sa svojim tradicionalnim ocem, rođenim u Kandaharu, koji se borio s mudžahedinima u Afganistanu protiv Sovjeta, ali koji je bio sumnjičav prema talibanima i prezirao IS.

Bio u zatvoru

No, sve se promijenilo prije dvije godine, navodno nakon putovanja u Afganistan i Pakistan. U te je dvije zemlje otišao u nekoliko navrata i navodno je u Pakistanu u Quetti proveo godinu dana.

U SAD se vratio u ožujku 2014. godine. Nešto je bilo drugačije. Rahami je postao ozbiljniji, majice i trenirke zamijenio je muslimanskom odjećom i znali su ga viđati kako se moli u stražnjem dijelu restorana. U Pakistanu se oženio, njegova je izabranica zatrudnjela te joj je pokušavao ishoditi vizu. Ona je otišla iz SAD-a nekoliko dana prije napada.

Imao je i tamnu stranu, prenosi Daily Mail. Majka njegova prvog djeteta, Amerikanka Maria, tvrdi da je imao određene stavove oko Amerike, ali nikad nije mislila da bi mogao prijeći granicu. Bojala se ipak da će joj uzeti kćer, za koju često nije davao ni dolara.

Isto tako, bio je već poznat policiji. Tri je mjeseca proveo u zatvoru jer je svog rođaka 2014. godine ubo nožem u nogu, navodno tijekom neke obiteljske svađe. U zatvoru je, na jedan dan, završio i 2012. zbog kršenja zabrane prilaska.

Bitku s vlastima i susjedima vodio je i ostatak njegove obitelji. Susjedi su se žalili na njihov restoran, koji je radio 24 sata, i njihove mušterije, a konstantne žalbe dovele su do toga da je obitelj 2011. tužila gradske vlasti i policiju zbog zlostavljanja, zastrašivanja i rasne diskriminacije (izjava da muslimani samo rade nevolje u SAD-u). Spor još nije riješen, iako je postignut sporazum da rade do ponoći ili 1 sat, a na vratima restorana već mjesecima stoji natpis “Prodaje se”.

Rahami je optužen po sedam točaka ali još se ne zna što ga je natjeralo na ovaj teroristički napad.

Jedna od redovnih gošći njihova restorana rekla je kako je za šankom vidjela dva nova nepoznata muškarca koji su s Rahamijem razgovarali na jeziku koji dječak koji ju je posluživao nije razumio.